Benediktinke su odlučile svoj sedamstoljetni jubilej (1318.-2018.) proslaviti 13. studenoga jer toga datuma svi benediktinci svijeta slave dan Svih svetih benediktinki i benediktinaca. Mons. Lenkić istaknuo je da je benediktinski red obilježio europsku i hrvatsku duhovnost i kulturu, vjersku i kulturnu baštinu.

„Dok obilježavamo visoku obljetnicu početka monaškog života u Pagu, u duhu gledamo one koji su se u dugom povijesnom hodu priključili monaškom životu molitve i rada, pa sebe utkali u ovo što mi danas imamo i čime se ponosimo. Kao povijesna bića živimo iz sjećanja i iz nade. Sjećanje i nada se uzajamno uključuju. Tko je sposoban za istinsko sjećanje, sposoban je i za nadu. Istinsko sjećanje nas ne zatvara u prošlost, nego otvara novoj budućnosti. U tom duhu i slavimo 700. obljetnicu ovog samostana“, rekao je mons. Lenkić, istaknuvši da u paškoj benediktinskoj crkvi i samostanu „svaki kamen govori i otkriva duboke naše povijesne katoličke i hrvatske korijene“. Slaveći misu u benediktinskoj crkvi u Pagu, „pred očima nam naviru povijesna sjećanja bogate benediktinske predaje uobličene u prekrasne spomenike kulture i umjetnosti po kojima se danas kao narod predstavljamo, a po kojima nas i drugi prepoznaju. Ovdje, u ozračju divnog sklada građevine koju je ljudska ruka skladala, a još divnije Božja mudrost stvarala, čujemo i osjećamo koralne tonove tolikih koludrica koji su ovim samostanom hodili, o Božjoj ljubavi, dobroti i veličini razmatrali, njemu u čast psalme molili i pjesme pjevali. Ovdje se opipljivo može doživjeti duh molitve i rada, duboki tragovi kršćanske tradicije i uzorno prožimanje vjere i kulture koje je stoljećima stvarala marna vjernička duša“, poručio je mons. Lenkić.

Ta obljetnica poziva paške koludrice „da osluhnu što im Bog govori kroz njihovu prošlost, što im govori u sadašnjosti i na što ih poziva u budućnosti, kako bi se pripremili za nove izazove u Crkvi i svijetu. Obilježavanje obljetnica poput ove prigoda je za zahvaliti Bogu i svim prethodnim generacijama za sve što je kroz djelovanje ovog samostana učinjeno na dobrobit ljudi. Želimo Bogu zahvaliti za dar sv. Benedikta, sestre njegove sv. Skolastike i svega što su njihovi redovnici stvorili i učinili u povijesti hrvatskog naroda. Posebice molimo neka njihov duh molitve i rada prožima sve pore našeg društvenog, kulturnog, gospodarskog, političkog i vjerskog života. Neka bude i ovom našem neizvjesnom vremenu globalizacije i dalje učiteljem civilizacije i navjestiteljem mira i kršćanskog osmišljenja života i rada“, poželio je predvoditelj slavlja.

Potaknuo je na molitvu za tu redovničku zajednicu, „da ih Bog uzdrži i dadne im novih duhovnih zvanja koja će izgrađivati i posvećivati to mjesto, crkvu i sve nas. Paške benediktinke tijekom svoje duge povijesti molile su i radile s ljudima Paga i Zadarske nadbiskupije, čuvale baštinjene svetinje promičući kršćanske, benediktinske vrijednosti i hrvatsku kulturu. I danas žive načelo sv. Benedikta ‘Moli i radi’. Jednostavno, a potpuno rečeno. Još jedan dokaz da se dubina krije baš u jednostavnosti. Stoljeća su prolazila, mijenjala se kraljevstva i društvena uređenja, toliki su otišli sa ovoga svijeta, a ostao je ideal. Ostalo je ono ‘Moli i radi’, življeno i nasljedovano u srcima i djelima kćeri i sinova sv. Benedikta. Moli i radi – put do savršenstva, staza koja vodi životu, putokaz prema natrag, prema početku, prema vječnosti“, rekao je mons. Lenkić, dodavši da i „vjernike danas sveti monasi upućuju na Krista koji je središte Crkve i povijesti te ga trebamo upoznati, ljubiti, nasljedovati i drugima životom i riječju naviještati“.

Čestitao je koludricama Samostana sv. Margarite tu visoku obljetnicu poželjevši da svatko tko dođe u tu oazu duhovnosti, osjeti blagodati milosnog pohoda.

Obljetnica 700 godina postojanja i opstanka samostanskog kompleksa sv. Margarite bez prekida u bremenitoj povijesti ujedno je potvrda kontinuiteta u razvoju otoka Paga u sakralnom, liturgijskom, kulturnom, ali i ekonomsko-gospodarskom smislu. Juran i Milica Pogančić 1318. g. podigli su sjeveroistočno od Velike crkve Uznesenja BDM samostan za koludrice i crkvu u Starome gradu Pagu. God. 1443. Pažani započinju s gradnjom novog grada na mjestu na kojem se i sada nalazi. Svečanim ophodom predvođeni knezom, Pažani su 18. rujna 1474. g. preselili u novi grad Pag. Benediktinski samostan sv. Margarite i crkva Navještenja Marijina u novom Pagu dovršeni su 1483. g. Život Pažana oduvijek je bio vezan uz tu crkvu i samostan. Koludrice su s Pažanima uvijek dijelili sve dobro i zlo i pomagale pašku zajednicu u raznim potrebama.

U paškom samostanu trenutačno živi devet koludrica, rodom iz Paga, Zadra, Bibinja, BiH i jedna je iz Crne Gore. Svakog dana koludrica ustaju u 5 sati, a u 22.30 sata je gašenje svijetla. Broj redovnica u samostanu varirao je od tri do dvadeset, a razvile su raznolike djelatnosti: odgoj za žensku djecu od 1579. g., čipkarstvo, ikonopis, proizvodnju pekarskih proizvoda, vina i likera, uvijek u želji da žive od rada svojih ruku. Pod geslom ‘Moli i radi’, koludrice nikad nisu shvaćale olako svoj duhovni i praktični život. Vrednote rada prenosile su na mlade. Paške benediktinke u 16. st. organizirale su školu za djevojčice u kojoj su poučavale pisanje, pašku čipku. Utemeljile su i prvi dječji vrtić u Pagu. U Drugom svjetskom ratu skrbile su o siromašnima i djeci. U Domovinskom ratu sestre su u samostanu udomile mnoge prognane obitelji iz Hrvatske i BiH i prikupljale veliku humanitarnu pomoć iz Italije, Francuske koju su dijelile potrebnima. Sestre su u svojoj kuhinji hranile više od dvadeset obitelji, u njihovom samostanu bili su zaštićeni i muslimani, uz stalne molitvene prinose koludrica za domovinu.

Osobita dragocjenost paškog samostana je što su koludrice na svijetu jedini vlasnik trna koji je bio u trnovoj kruni na Isusovoj glavi, a da je službeno s dokumentima priznat kao autentičan od najviše crkvene razine. Samostan posjeduje Relikvijar Svetoga Trna iz 1435. g. To je trn s trnova vijenca kojega su Kristu načinili rimski vojnici (Mt 27,29). Uz taj, još jedini službeno priznati kao autentičan trn s Isusove glave nalazi se u katedrali Notre Dame u Parizu. Taj trn iz Svete zemlje donio je brat jedne paške koludrice, njoj kao poklon za svečane zavjete kad je imala monaško posvećenje.

Procesija s relikvijarom Svetoga Trna u Pagu ukinuta je u vrijeme komunizma, a odvijala se u korizmi. Sada koludrice rade na tome da se pobožnost Svetoga trna i procesija s tim relikvijarom u kojemu je Sveti trn obnovi i nadaju da će se to ostvariti sljedeću godinu.

U Hrvatskoj trenutačno djeluje 60 benediktinki u osam ženskih benediktinskih samostana. To su Cres, Rab, Krk, Pag, Zadar, Šibenik, Trogir i Hvar.