Vlč. Bubanj podnio je mučeničku smrt za vjeru katoličku, a u ljubavi prema svojim župljanima kojima je služio na Sušaku. Dok danas obilježavamo ovu obljetnicu, kada poštujući epidemiološke mjere vjernici na ovo mjesto ne dolaze organizirano, nego privatno pomoliti se kod mjesta stradanja, molimo kako za župnika, tako i za sve stradale i nevine. Neka gospodin daruje svoje milosti da se takvi zločini više nikada ne događaju među nama. Neka nas blagoslovi i čuva Njegova svemoćna ruka, rekao je vlč. Vujčić. Video je dostupan na Facebook stranici Riječke nadbiskupije: 76. obljetnica mučeništva vlč. Martina Bubnja.

Također, u atriju župne crkve Presvetog Srca Isusova na Sušaku nalazi se spomen ploča posvećena vlč. Bubnju, a u crkvi kod Božjeg groba upaljene su svijeće za prvog sušačkog župnika.

Vlč. Bubanj imao je 47 godina kada su ga partizani uhitili i 27. travnja 1945., ubili i bacili u jamu Bezdan u Kostreni pokraj Rijeke. Rođen 12. studenog 1898. u Križišću, od oca Vicka i majke Alojzije, za svećenika je zaređen 1921. u Senju. Radio je kao srednjoškolski kateheta u Ogulinu. Zatim kao župni upravitelj Župe sv. Jurja na Trsatu, a potom je bio župnik novoosnovane Župe sv. Ćirila i Metoda na Sušaku.

Mons. Ante Sironić napisao je članak u časopisu “Zvona” (1995.) o vlč. Martinu Bubnju koji u nastavku prenosimo:

Čovjek u punom smislu riječi, svećenik, Hrvat. Dakle, grijeh mu je bio to. Zato je otpušten već prije iz profesorske službe “da ne kvari mladež”. Naime, unosio je on u duše mladih ljudi vjeru i hrvatstvo, a to “jugovna vlast” stare Jugoslavije nije odobravala. Znao je reći u razgovoru: “Svaki narod ima pravo da si kroji sudbinu. To je njegovo pravo, koje mu nitko ne smije i ne može uzeti.” Bubanj je bio intelektualac i volio mlade, a vodio je duhovno srednjoškolski “Domagoj”…

U to vrijeme na Sušaku u gimnaziji bile su tri grupe: jugovina (sokolaši), komunisti i vjerski orijentirani s hrvatskim duhom (klerikalci). Dominirala je “jugovna” grupa, jer je imala uz sebe vlast. Komunisti su nastupali i prikrivali se pod plaštem socijalno, a skrivali ideologiju, dok su klerikalci nastupali otvoreno, a čak su počeli izdavati list pod naslovom “Šum Jadrana”.

Nadalje, ta grupa imala je priredbe, kao za Papin dan, i slično. Stariji gimnazijalci, maturanti i sveučilištarci su dolazili u uredništvo “Istine”. Tu se govorilo, diskutiralo, čitalo se novine itd.

Svaki tjedan (u nedjelju iza mise) bio je sastanak, na kome je jedan đak držao kratki sastavak, a iza toga razgovor i debata.

Župnik Bubanj vodi novoosnovanu župu sv. Ćirila i Metoda i tako ovdje dočeka talijansku okupaciju.

Partizani su se počeli pojavljivati s obećanjima da će donijeti slobodu, a znamo da su donosili smrt i punili jame brojnim žrtvama. Župniku Bubnju su prijetili i neki su govorili da se na neko vrijeme skloni. No, on reče, da nije nikad nikome naškodio, štoviše mnoge je pomogao.

Dakle, dolaze partizani i odmah Bubanj već u skloništu biva prozvan, odveden i nikad se nije vratio. Bačen je u kostrensku jamu, nazvanu Bezdan. Ta jama je ravno od škole prema moru. Dakako nije samo župnik Bubanj bačen u nju, nego i mnogi drugi.