Proljeće je 30. travnja 1944. i vrijeme nedjeljnog ručka. Mjesto Lipa, kao i prostor čitavog Krasa nalazi se u njemačkoj okupacijskoj i operativnoj zoni Jadranskog primorja. Na snazi je naredba generala 97. njemačkog korpusa Ludwiga Kublera o tzv. Deset zapovjedi kojima se okupatore potiče na otimačinu i palež civilne imovine te na ubojstva civilnog stanovništa, kao efikasna sredstva borbe protiv „bandi“, navodi se na početku opisa stradanja toga mjesta nadomak Rupe u zapisima Memorijalnog centra “Lipa pamti”.

Nadbiskup Uzinić u propovijedi je istaknuo: “Tragedija koje se sjećamo i koja se dogodila na današnji dan 1944. godine kada su nacisti u nekoliko sati spalili čitavo vaše selo i ubili 269 stanovnika, uglavnom muškaraca, žena i čak 121 dijete, od kojih je najmlađe imalo 7 mjeseci, nažalost samo je jedna od tragedija u povijesti čovječanstva. Od onoga prvoga bratoubojstva, toliko su ljudi međusobno krvi prolili i zapravo je naša povijest, uz one dobre stvari koje smo postigli kroz ovo vrijeme otkad smo stvoreni do danas, istovremeno povijest ratova, povijest ubojstava i povijest zločina”, rekao je mons. Uzinić.

Podsjetio je kako o jednom od povijesnih zločina progovara i sv. Pavao u Djelima apostolskim. Govori o Isusu koji je želio promijeniti i promijenio je krug neprestanih ubojstava i u našu ljudsku povijest unio nadu. Za razliku od svih drugih, Isus je sam i dragovoljno prihvatio smrt i umiranje da bi se mogao solidarizirati sa svima koji su na takav način završili svoj ovozemaljski život. Pokazao je izlaz iz toga stanja i želio je zaustaviti krug u kojemu se ponavlja povijest u kojoj brat podiže ruku na svoga brata. Ono što je posebno u Isusovoj smrti jest to što nije ostao u grobu, nego je uskrsnuo i njegova smt početak je novog života. U svjetlu tog događa možemo na nov način promatrati tragičnu smrt mještana Lipe koji su nemilosrdno pobijeni prije 77 godina.  U njihovoj smrti ne vidimo samo tragediju, nego je povezujemo s Isusovim uskrsnućem i klicom novoga života koji je za njih započeo u vječnosti, ali i zahvaljujući preživjelima nastavio živjeti ovdje u Lipi, poručio je propovjednik.

Dodao je da ono što je prethodilo Isusovoj muci, smrti  i uskrsnuću jest posljednja večera i poruka koju je uputio tada svojim učenicima da je on Put, Istina i Život. Ta poruka aktualna je i danas i upućena svima nama. To znači da usvajajući njegov način razmišljanja i mi možemo promijeniti ove tragične situacije koje se spominjemo, ali i omogućiti da iz tih tragedija učimo kako ne bismo bili oni koji će druge ubijati, nego oni koji će radije sami umirati da bi na taj način, u služenju i ljubavi, bili poput Isusa, rekao je mons. Uzinić.

U kontekstu tragedije koja se dogodila u Lipi podsjetio je na poglavlje Papine enciklike Fratelli tutti o ‘sjećanju’ u kojoj Sveti Otac tumači nekoliko važnih riječi koje trebaju biti dio našeg razmišljanja u suočavanju s tragičnim stranicama iz povijesti. Prva je ‘pomirenje’. Vjerujem da su u ovih 77 godina ovo mjesto i njeni stanovnici uspjeli dosegnuti tu razinu pomirenja. Tome svjedoče i posjeti Lipi pripadnika onih naroda koji su, uvjetno rečeno, sudjelovali u zločinu koji se dogodio iako ne smijemo govoriti o narodima, jer zločin nema narodnost, nego pojedincima i ideologijama, kazao je riječki nadbiskup koadjutor.

Papa ističe i riječ ‘oprost’. To ne znači zaboraviti, nego slobodno i iskreno uključiti se u Božje praštanje po uzoru na Isusa koji nije ostao u začaranom krugu stalnih osveta i neprestanih uništavanja, rekao je mons. Uzinić. Kao posljednju riječ koju Sveti Otac navodi u svome dokumentu izdvojio je ‘pravdu’ – onu koja se istinski traži ako se traži iz ljubavi prema njoj samoj i ljubavi prema žrtvama, a kako bi se spriječili novi zločini. Zato je dio pravde sjećanje, pojasnio je propovjednik te upozorio da pravde nema ako je u nju uključeno davanje oduška našoj srdžbi.  Samo oprost omogućava da ne upadnemo u začarani krug osvete i činjenja novih nepravdi.

“Kroz ovih 77 godina Lipa se uspjela izdići iznad zla koje se ovdje dogodilo. No, ono što je važno, a što je bilo prisutno u generacijama koje su nam prethodile i što ne smijemo dopustiti da se dogodi našoj generaciji jest – prestanak sjećanje. Ne smije se nikada dogoditi zaborav. Ne smijemo zaboraviti 30. travnja 1944., kao što ne smijemo zaboraviti ni druge tragične stranice naše povijesti jer nam sjećanje jamči i u nama potiče izgradnju svijeta koji je pravedniji i bolji od onoga koji se dogodio i izazvao takvu situaciju. Sjećanje nam pomaže da se neke stvari ne ponove, poručio je mons. Uzinić.

Zaključujući propovijed apostrofirao je papu Franju te istaknuo da je Božja Pravda – milosrđe. To je put za preokrenuti povijest i mogućnost da povijest zločina poput ovoga u Lipi postane suobličena s poviješću zločina koja je pobijeđena Isusovim uskrsnućem. To je put na kojemu Isus, na našim tragičnim stranicama života, postaje naš put istina i život.

Nadbiskup Uzinić misu je predvodio u koncelebraciji sa župnikom Kristijanom Malnarom i kancelarom Riječke nadbiskupije preč. Markom Gregićem. Nakon mise održana je molitva u tzv. Kvartirkinoj kući na broju 20, smještenoj na samom ulazu u mjesto, u kojoj je ubijena većina stanovnika Lipe. Danas se na tome mjestu nalazi zajednička kosturnica i spomenik žrtvama.