U župnoj crkvi sv. Luke misu zadušnicu za sve nevine žrtve predslavio je gvardijan samostana i rektor bazilike Čudotvorne Gospe Sinjske fra Marinko Vukman, a u misno slavlje koncelibrirao je župnik fra Nikica Ajdučić. Na početku misnog slavlja župnik fra Nikica je pročitao sva imena nevino stradalih žrtava u pokolju.

Fra Marinko je u homiliji rekao da je bolno sjećanje na drugi svjetski rat koji je u crno zavio mnoge hrvatske obitelji, a posebno cetinski kraj koji je stradao uz brojne žrtve. „Četiri ratne godine odnijele su više od 5 116 života što je oko 10% ukupnog broja tadašnjega stanovništva! Godina 1944. ostat će zapamćena kao jedna od najtragičnijih u cjelokupnoj povijesti cetinskoga kraja. Zločine su činile mnoge vojske, ali po brojnosti odskaču njemački i partizanski zločini“, rekao je.

Govoreći o zločinu, podsjetio je da su u jutarnjim satima 28. ožujka 1944. pripadnici bojne 7. SS Prinz Eugen divizije krenuli u smrtonosni pohod na podkamešnička sela najprije u Gljev, zatim Galu, a onda u Otok.

„Dolaskom u Otok započeli su krvavi pir, u selu su ubijene 173 osobe, a šesnaest ih je povedeno do Kamenska gdje su pobijeni.. Tako je Otok izgubio 189 mještana. Poslije Otoka došla je na red Ruda, gdje su ubijene ukupno 303 osobe, zatim Voštani gdje je najviše stradalo, Rože, Krivodol, Jabuka i Podi (…) Ovo je kratki zbir najvećeg zločina u Drugom svjetskom ratu na prostoru Dalmacije. Ubijani su nedužni ljudi, a način na koji su zločinci izvršili zločin posebno je okrutan. U najvećem broju slučajeva ljudi su dovedeni u veće seoske kuće pod izgovorom da će dobiti nove dokumente i poslušati govor zapovjednika, a onda su s prozora i vrata sijevnule strojnice koje su većinu odvele u smrt. Potom su u prostoriju bacane bombe, a posljednji čin je bilo polijevanje benzinom i paljenje“, rekao je fra Marinko.

Iznio je podatak da je u tom pohodu njemačke vojske ubijeno najmanje 1525 osoba među kojima je bilo više od 600 djece, ostalo su uglavnom bile žene i starci. Mnoštvo je ljudi ranjeno, veći broj s teškim posljedicama. Svi ubijeni su bili Hrvati i katolici. Zabilježeni su slučajevi silovanja prije ubojstava, izvršena je velika pljačka, a većina kuća zapaljena.

Prema riječima fra Marinka, počinitelji su bili pripadnici bojne 7. SS Prinz Eugen divizije koja je bila popunjena pripadnicima njemačke narodnosne skupine s prostora Vojvodine i Slavonije među kojima je bilo i Srba četnika s područja Knina i Bosanskog Grahova.

Fra Marinko je potaknuo vjernike da čuvaju dobrotu i ljudskost, poštenje i vjeru, rekavši da okupljeni na tome mjestu ne pozivaju na osvetu.

Vjernike je također potaknuo: „Ostanimo vjerni našim precima, njihovoj vjeri u Boga, njihovoj hrabrosti, njihovu ponosu i poštenju. Nemojmo dopustiti da ovaj kraj ostane poluprazan. Neka u njemu bude i dalje izgrađenih kuća i brojnih obitelji, dječjih osmjeha i vike, neka u ovoj župi i u našoj Hrvatskoj cvate život prožet kršćanskim vrijednostima, neka ovim krajem odjekuju zvona crkvi koje ljude pozivaju na molitvu i sjećanje, na sprovode i vjenčanja, na nadu i budućnost. I neka u njemu odjekuje pjesma mladih ljudi. I ne zaboravimo ovaj kraj i ljude koji su dali za ovaj kraj i domovinu svoje živote. Mi živi ne zaboravimo jedni druge jer nemamo nikog osim svojih bližnjih. Znajmo opraštati i stvarati zajedništvo, biti milosrdni i dobrostivi, ali jednako tako ponosni i istinoljubivi. Bog i Domovina, selo i obitelj neka budu naši životni stupovi“.

Misu je animirao župni zbor sv. Luke u Otoku, pod vodstvom Lucije Džimbeg.

Nakon mise gvardijan i rektor molili su odrješenje kod spomen kosturnice na mjesnom groblju.

Svečanosti su nazočili saborski zastupnik Ivan Bugarin, triljski gradonačelnik, dožupan Splitsko-dalmatinski Stipe Čogelja i načelnik Općine Otok Silvijo Norac-Kljajo.