Braćo i sestre,

kad god čujemo riječ Božić ili vidimo neku božićnu sliku, ili čujemo božićnu melodiju, pred našim se očima odmah pojavi dijete. Nemoćno dijete!

Vidimo i gledamo Božje Čedo u jaslicama. Oko Njega kleči, sva zanesena, Njegova presveta Majka. Sa strane stoji ponizni, ali kao stup nerazrušivi, čestiti Josip. Dolaze pastiri – pastiri s ovcama! Dolaze i klanjaju se tom Djetetu neobično dostojanstveni mudraci, koji raznolikom bojom kože kao da tvore svojevrsni svjetski parlament. Posebna zvijezda osvjetljavala im je put, da bi se napokon postavila kao uskličnik nad jaslama.

U jaslama, dakle, leži Novorođeni: da, sâm Jedinorođeni, koji će, kad nastupi vrijeme, iz groba odagnati smrt. I sámo nebo otvara se nad tim prizorom! Mnoštvo anđela pjeva i proglašava – a to su važne poruke – „na visinama slava Bogu a na zemlji mir ljudima“. Imajući sve to pred svojim očima, predraga moja braćo i sestre, dragi svi Vi prijatelji, kako vas ne bih najsrdačnije pozdravio i zaželio Vam da se sva ova ljepota i svekolika sila ove nebeske ljubavi prelije u Vaša srca?!

Ali slaviti Božić ne znači na prvom mjestu biti zagledan u nemoć Djeteta, ili u sam izolirani trenutak rođenja Božjega Sina. Božić je zapravo svojevrsna eksplozija svega najljepšeg i ljudskog i Božjeg! Božić je ponajprije neprekidna erupcija onog vječnog u naš ograničeni svijet; Božić je velika svetkovina dinamike Božje ljubavi… i mogućnost cjelovitog ljudskog napretka. Naime, dok je čovjekov pad u slabost grijeha u zemaljskom raju proizveo smrt – naše starenje, bolesti i nemoći, potoke i rijeke iskvarenosti u našem društvu i sebičnosti u našim odnosima ili, općenito gledano, individualizam i mržnju ‒ događaj utjelovljenja Božjega Sina rodio je novi svijet, svijet obnove i napretka, svijet zajedništva i solidarnosti… Blagdani Božića stoga su neopisivo učinkovit lijek za ljudsku slabost: oni su neponovljiva preventiva od mogućih katastrofa ljudskog roda!

Božić je, dakle, događaj koji jedini otvara vrata razvoja sveopćem napretku. Otvara perspektive i onog ljudskog i Božjeg. Evanđelist Luka na više mjesta ističe kako je utjelovljeni Božji Sin, dakle dijete Isus iz Nazareta, napredovao (Lk 2, 52). Napredovao je ne samo po uzrastu, što je samo po sebi sastavni dio stvorenoga svijeta. Danas – nažalost – ni to ne stoji uvijek: u naše vrijeme, vrijeme tolikih kontraceptivnih sredstava i abortusa, surogat-majčinstva, droge i eutanazije, čak ni prirodni rast i napredak nisu ljudima više logična posljedica stvorenoga. Dapače, čovječanstvo danas misli da je slobodno onda kad nasilno prekida život, kad onemogućuje rast, napredovanje i prirodni organski razvoj. Nije, dakle, ništa neobično kad umjesto promicanja razvoja imamo ekološke katastrofe; umjesto zdravlja ‒ bolesti ovisnosti, umjesto duhovne i moralne zrelosti ili svetosti ‒ pošasti korupcije, sebičnosti i urušavanja harmonije obiteljskog života.

U tim premnogim otrovima suvremenog svijeta teško otkrivamo cjeloviti sjaj božićnog blagdana!

Božić je, nadalje, neoboriva paradigma rasta u mudrosti. Božić nas sam po sebi postavlja u sámo središte pedagoških vještina. Isusovo začeće i rođenje događaju se u tišini, u prirodi, u sabranosti, u intimnosti, u obitelji, u susretanju, u otvaranju neba, u pjevanju anđela, u dolaženju mudraca, u intenzivnoj kontemplaciji Neba i Zemlje. Novorođeni doista postaje središte i Neba i Zemlje. I tako to dijete raste u iskustvu dostojanstva, odgovornosti i dijaloga sa svime i sa svima.

Njemu neće biti teško otkrivati nesagledivu veličinu i harmoniju svemira, neće mu biti teško s najvećom čežnjom napajati se mudrošću svoga naroda, skupljanom tijekom stoljeća, i od prvog trenutka svoga zemaljskog boravka iskusiti najslađi melem autentičnih odnosa: odnosa između Njega i roditelja; odnosa između siromašnih pastira i bogatstva kraljeva; melem izgrađujućih odnosa između Boga i ljudi, Neba i Zemlje; anđela i svih drugih stvorenih bića. Ti čisti odnosi, te nezamjenjive relacije omogućit će da to ljudsko čedo može i na praktičnoj razini na najdublji način biti potpuno sjedinjeno s Božjim Sinom. Zato samo u Njemu postoji čisto jedinstvo Boga i čovjeka: upravo ono što je najdublja čežnja svakog ljudskoga bića. Pa i nas danas.

Ali Božić je prije svega i iznad svega najnevidljivija, ali ipak najopipljivija stvarnost milosti! To označava onaj život u kojem se najjače daju iskusiti ljubav, sinovska izabranost, izvanrednost, jedinstvenost i originalnost.

Braćo i sestre: božićni dani pripovijedaju, dakle, o našoj izvornosti, originalnosti, nezamjenjivosti. Posebna zvijezda koja mudrace vodi do spilje govori zapravo i o našoj zvijezdi, o našoj neponovljivosti, o našoj ulozi pomaganja i savjetovanja drugih. To, naime, od nas čini čisti, besplatni, bezuvjetni dar Božje ljubavi drugim ljudima. Taj dar nerazorivog prijateljstva prema nama pojedincima stvara u nama poseban sjaj, ljepotu – „SLAVU“ – kako kaže Sveto pismo. Ljepota dolazi isključivo iz nutrine i plod je voljenosti! Zato mi koji smo danas – u vrijeme idolatrije zemaljske i izvanjske ljepote – izgubili osjećaj za nutarnju ljepotu, harmoniju i radost, stvaramo tolike centre za estetske operacije, na taj način samo uvećavajući razlike između siromašnih i bogatih, zalijevajući sjeme gorke zavisti i stvarajući svijet PRIVIDA.

Rasti pak u milosti – znači otkrivati u sebi privlačnost spram svega što je dobro, pošteno, lijepo i obilježeno vječnošću. Znači dobivati u sebi snagu za uvijek prisnije približavanje tim uzvišenim ciljevima i smislu života. Milost omogućuje pobožanstvenje nas samih i svemira. Tako Bog već sad postaje sve više i više „sve u svemu“.

Predraga braćo i sestre! Božićni blagdani nose, dakle, sami u sebi najveću i najslađu težnju za svestranim pozitivnim ali održivim razvojem; nose u sebi najveću stvaralačku čežnju i snagu za ostvarenje; bude u nama svijest da bez zrelosti, odnosno svetosti, ne možemo biti sretni.

Ove činjenice govore i nama danas da čovječanstvo mora na prvo mjesto staviti čovjeka kao osobu, a ne stvari; upućuju na pedagoško nekoristoljubivo ozračje; nutarnju harmoniju – a ne vanjsku dopadljivost; milost – a ne aktivizam, dar – a ne novac!

Čestitajući svima Vama, predraga moja braćo i sestre i prijatelji u Gospodinu, nastupajuće radosne dane božićnih i novogodišnjih blagdana, od srca Vam želim da napredujete. Da napredujete autentično i skladno. Želim Vam da Vas ovi dani obogate mudrošću i milošću, da tako možete, poduprti tim duhovnim snagama, sretno napredovati. Zato: neka Vam bude sretan i blagoslovljen Božić; neka Vam bude radosna i blagoslovljena godina 2020.!

Da, mir Božji neka je sa svima Vama!

Hristos se rodi – vaistinu se rodi.

U tom Vas duhu radosno blagoslivljam: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga!

Stanislav Hočevar

beogradski nadbiskup i metropolit