Nakon molitve srednjeg časa i pozdravnih riječi biskupskog vikara za kler preč. Anđelka Košćaka, uslijedio je duhovni nagovor izv. prof. dr. sc. Tarasa Barščevskog, a potom u katedrali euharistijsko klanjanje, prilika za sakrament pomirenja i slavlje mise koje je predvodio varaždinski biskup Bože Radoš.

Profesor Barščevski je u svom nagovoru razložio biblijski pojam srca kao središta cjelokupne ljudske nutrine, gdje se susreću misli, razum, pamćenje, volja i osjećaji. Polazeći od Lukina evanđelja, istaknuo je da se Božje djelovanje prepoznaje upravo u srcu koje sluša, čuva i dopušta da Božja riječ u njemu sazrijeva, poput Marije koja je pralik vjernika. Mudro srce u biblijskom smislu obuhvaća i razumijevanje i sposobnost djelovanja; ono što uđe u srce putem slušanja izlazi kroz govor i oblikuje ljudski život. Profesor je istaknuo da se stvarno stanje duhovnog srca razotkriva riječima i mislima, koje otkrivaju ono što čovjek nosi u sebi te upozorio na ozbiljnost biblijske opomene: „Čuvaj se da ti se u srcu ne porodi opaka misao.“ (Pnz 15, 9).

U završnom dijelu nagovora profesor Barščevski je predstavio nauk svetog Bazilija Velikog, koji poziv „čuvaj se“ tumači kao poziv da čovjek pazi na sebe. Čovjek je pozvan usmjeriti pogled prema vlastitoj nutrini, ispravno vrednovati odnos duše i tijela, prepoznavati svoje duhovno stanje i ostati ukorijenjen u stvarnosti, bez bijega u isprazne maštarije. Briga o sebi uključuje i prepoznavanje vlastitih slabosti te vladanje strastima kako bi razum ostao vodstvo čovjekove duše. Advent je, poručio je profesor, vrijeme hrabrog ulaska u nutrinu i dopuštanja Božjem svjetlu da nas pročisti i obnovi.

Nakon nagovora svećenici su u katedrali sudjelovali u euharistijskom klanjanju, osobito moleći za nova duhovna zvanja te su imali priliku pristupiti sakramentu pomirenja.

U podne je misu slavio biskup Radoš. U homiliji je biskup nastavio razmišljanje o očuvanju i čišćenju srca u adventu, istaknuvši da srce treba biti otvoreno Božjoj prisutnosti kako bi ga On ispunio svojim mirom. Podsjetio je na blagoslov upućen đakonu prije navještaja evanđelja, „Gospodin bio u tvome srcu i na tvojim usnama“, istaknuvši da Božja riječ najprije mora obitavati u srcu da bi bila autentično naviještena.

Kao uzor adventskog stava biskup je istaknuo rimskog satnika, čovjeka poniznosti, vjere i duboke želje za susretom s Kristom. Istaknuo je i dvostruku Kristovu prisutnost u liturgiji, u Božjoj riječi i u euharistiji, te pozvao svećenike da, poput Marije koja prebire Božje riječi u svom srcu, i sami budu ljudi Riječi koja oblikuje njihov život i služenje, kako bi mogli biti živo evanđelje onima kojima su poslani.