Duhovna obnova započela je u petak 26. studenoga krunicom, prilikom za ispovijed, te misom nakon koje je o. Ike imao nagovor. Vjernici su u subotu 27. studenoga proveli dio vremena u individualnim razgovorima s o. Ikom, a na kraju dana sudjelovali su na misnom slavlju, nakon kojeg je ponovno uslijedio duhovni poticaj. Duhovna obnova je završila euharistijskim slavljem u nedjelju 28. studenoga.  

Najistaknutije poticajne misli o. Ike bile su usmjerene na činjenicu kako je budućnost svakog čovjeka neizvjesna, te kako je svatko izložen raznim mogućim pogibeljima, bez obzira gdje se nalazi, što radi i čime se bavi. Opasnosti su posvuda oko čovjeka, a posebno su snažne one opasnosti koje uzrokuju duhovnu pogibelj. Međutim, mnogi žele vjerovati kako opasnosti ne postoje, kako nema neprijateljstva,  mržnje ni zla, iako sam Isus to naviješta u Evanđelju. Da bi došlo do promjene u životu čovjeka, pa i naroda, to iziskuje nekada veliku dramu i poteškoće, a na tom putu trebamo imati na umu kako će oni koji budu uz Gospodina dobit će sve, a onima koji odbiju Gospodina preostaje ništa. Kako se ništavilo ne bi dogodilo, važno je otvoriti srce i oči u vrijeme adventa, kako bi mogli prepoznati zlo, laži i mržnju, stvarnost u kojoj se na jednoj strani mnogi prejedaju i bogate, a drugi umiru od gladi, stvarnost u kojoj jedni žele porobiti druge i sl.  

Život je stvarnost, naveo je o. Ike, u kojoj dominiraju grijeh neistine, bolesti, laži, stvarnost u kojoj čovjek zaluta te slijedi i poseže za drogom, kockom i alkoholom. U takvoj stvarnosti događaju se samoubojstva, razvodi, neprijateljstva, te stvarnost pri kojoj se pored 7 milijardi ljudi osjećaš osamljen, neshvaćen, neprepoznat, krivo optužen, prezren, zaboravljen, to je i stvarnost u kojoj je toliko boli i nepravde jer je čovjek ranjen od strane drugog čovjeka koji je zahvaćen grijehom i zloćom grijeha drugih, pa će i sam ponukan tom zloćom čini zlo drugima. Često su naši odgovori na takvu bešćutnost i vlastita bešćutnost, na tuđu zloću je moja zloća, na gramzivost je moja gramzivost, pa tako kao odgovor na ljudsku nepravdu odgovaram osobnom odlukom o vlastitoj  nepravednošću, a na ljudsku hladnoću odgovaram vlastitom hladnoćom, te tako čovjek postaje dio zla koje zahvaća stvarnost. Više puta p. Ike uputio je sudionike na razmatranje: „Zar je to život za mene? Za nas?“. 

Naša srca prepuna su čežnje, željna pravde, ljubavi i mira, želje za ravnomjernom raspodjelom dobara i traženja načina kako da se sve to ostvari. Duhovna dimenzije našeg života kazuje kako Bog čeka čovjeka da dođe u Kraljevstvo gdje će biti prihvaćen, gdje neće biti suza, nepravde, odbačenosti, kraljevstvo u kojoj smrti više neće biti, ni bolesti, ni gladi, te stvarnosti u kojoj će se Bog i čovjek zagrliti i živjeti. No, postoji opasnost, upozorio je o. Ike,  da čovjek prestane čeznuti u ovom svijetu za takvom stvarnošću i postoje ljudi koji su se prestali nadati, te su prihvatili da je život područje međusobnog neprijateljstva, a srce im je zaraslo duhovnim korovom, prepušteni su beznađu, te u njihovo srce ne dopire Božje sunce i ljubav. Upravo zato Gospodin dolazi u našu adventsku stvarnost i poručuje da od čovjeka ne odustaje, te pun ljubavi želi izvesti čovjeka iz ropstva i uputiti ga u vječni život za koji je stvoren. Zato je Gospodin spreman platiti cijenu otkupljenja kako bi nagradio čovjeka utjehom i spasenjem, te ostvario čovjekove težnje koje su mu u srcu, želi ga osloboditi bešćutnosti, gramzivosti, nerazumijevanju i da prezre takav život.  Advent je vrijeme kada čovjek dolazi ususret Božjoj ljubavi i ostvaruje svoju čežnju, ali čovjek mora i sam poduzeti određene korake hoda prema Bogu, treba se suočiti s umorom i bezvoljnošću i poći ususret Gospodinu. Zato čovjek treba ovdje i sada živjeti ljubav, praštanje, povjerenje, velikodušnost, te živjeti slobodu bez grijeha i navezanosti. Gospodin nas traži da ne odustanemo, poput Njega koji ne odustaje od svih onih koji su navezani na grijeh i robuju mu, jer Gospodin Bog Emanuel dolazi u naš svijet, u našu Hrvatsku usprkos našoj zarobljenosti i navezanosti na grijeh. Važno je stvoriti sveto i slobodno mjesto susreta s Gospodinom, usmjeriti se molitvi, pobožnosti, duhovnosti,  kako bi osigurali  put za vječnu domovinu. 

S željom da se Gospodin svima smiluje i ispuni sve nade, o. Ike je završio duhovnu obnovu i  zahvalio domaćem župniku Tomislavu Karavidoviću na pozivu, kao i svim vjernicima na sudjelovanju i praćenju duhovne obnove.