U prvom dijelu programa u župnoj dvorani je bilo prigodno razmatranje. Don Stipan je na temelju teksta iz Ivanova Evanđelja (Iv 9, 1-6) potakao na razmišljanje o Isusu koji liječi slijepca od rođenja. Nevolja čovjeka nije bila krivnja roditelja ni slijepca već put proslave Boga. U tom kontekstu se može iščitavat vrijeme došašća ili priprave za otajstvo Božića. Nakon što je progledao on je postao svjedokom Božje blizine u svijetu. Zatim se don Stipan osvrnuo na tekst iz poslanice Hebrejima (2. 14-17) u koji govori da je Isus bio u svemu sličan čovjeku osim u grijehu. Upravo zato što nije imao grijeha mogao je biti solidaran s nama, jer grješnik gleda sebe, a Krist nas.

Nadalje se osvrnuo na početak Lukina Evanđelja: Marija i Josip poslušni zakonu odazivaju se carevoj  naredbi i odlaze na popis stanovništva iz Nazareta u Betlehem. Za njih nema mjesta u svratištu. Marija, kao  trudnica i žena  pred porodom nije bila poželjna kao gošća, jer je nakon poroda bila potrebna izolacija zbog religioznog čišćenja da bi se vratila u zajednicu. Tadašnja religioznost ugušila je gostoprimstvo pa i za ljude iz Davidove loze. Bog se ne rađa u Rimu, tadašnjem središtu moći, već u betlehemskoj zabiti. Isus se prvo objavljuje ljudima na rubu društva. Božje utjelovljenje ide ispod civilnih, religioznih i statusnih okolnosti. Anđeli navješćuju pastirima, priprostim ljudima, dolazak Kristov, Slava na visini Bogu, a na zemlji mir ljudima miljenicima njegovim…

Pastiri su znak da promašeni, odbačeni  čovjek, na rubu društva, nije izgubljen za Boga. Marija porodi prvorođenca, povi ga i stavi u jasle. Iz jasli se hrane vol i magarac. Jasle simboliziraju mjesto hranjenja. Isus položen u jasle simbolizira i sebe kao hranu kojom nam se daje u Euharistiji kako bi se u nama razvio identitet djece Božje. Na kraju je don Stipan koristeći opis Bogojavljenja iz Matejevog Evanđelja, progovorio o mudracima koji su slijedili zvijezdu  da bi došli na poklon novorođenom Kristu. Zvijezdu uspoređuje s Božjom Riječju koju su oni iščitavali i preko koje Duh djeluje i izvan religioznih granica. Mudraci ga nisu našli u palači u kojoj je zagospodarila ljudska oholost. Pogubno je bilo i tražiti ga tamo, stoga su se upućeni na opasnost vratili drugim putem. Isus se darovao nama. Pokazao nam da čovjek može živjeti na božanski način. Za života čovjek se dariva ali u isto vrijeme i troši. „Potrošeno“ u ljubavi ostaje za vječni život, odvojeno od smrti, prateći zvijezdu koja ga dovodi do Krista u kojem pristupa Ocu u nebu .

U drugom dijelu susreta don Stipan je u koncelebraciji sa fra Nikicom Devčićem slavio misu i za preminule članove HKLD-a. U homiliji se osvrnuo na evanđeoski tekst četvrte nedjelje došašća. Marija ponizna službenica Gospodnja hita u gorje svojoj rodici svetoj Elizabeti. Marijina poniznost očituje da ne možemo živjeti bez Boga. Marija nosi Boga u sebi. Elizabeta kliče: “Blažena ti što povjerova…“ i zahvaljuje Mariji što je povjerovala. Po Marijinom svjedočanstvu i mi trebamo biti zahvalni uvijek kada primamo Gospodina i postajemo njegovo Tijelo. Ne sablažnjujmo se nad poteškoćama kroz koje prolazimo taj je put prošao Gospodin u svom ljudskom tijelu, taj put prolazi Crkva po sv. Ivanu u Knjizi Otkrivenja. Na kraju homilije propovjednik je istaknuo i zamolio Gospodina da nam udjeli milost da kao što se objavio u životu BDM-je, životu sv. Elizabete, da i naša ljudska osobnost i narav budu mjesto njegove objave.  

Nakon misnog blagoslova don Stipan pozvao je sve sudionike duhovne obnove na druženje u župnoj dvorani. Uz prigodan domjenak razgovarali smo o aktualnim temama kao i o tome tko nam je u životu bio zvijezda vodilja k Isusu. Čuli su svjedočanstva sudionika o njihovu putu vjere i onima koji su ih u životu upućivali k Bogu: obitelj, baka, mama, tata, studentski vjeronauk, svećenici, pobožni ljudi…