Večernje je sabiranje otvorio duhovnik obje udruge izv. prof. dr. sc. Davor Vuković, spomenuvši u dobrodošlici kako prvi puta obje udruge skupa sudjeluju u duhovnoj obnovi jer je važno zajedništvo žive Crkve (lat. ecclesia) „ gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima“ (Mt 18, 20) te je kratko predstavio vlč. Dogana, koji je u lipnju 2021. godine, na Pravnom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu, obranio doktorsku disertaciju i profesor je kanonskog prava na KBF-u u Đakovu.

U radosnom raspoloženju došašća vlč. Dogan je meditacijskim nagovorom o „osobnom traženju betlehemske spilje u kojoj se rodio Gospodin“ potaknuo na duhovno sabiranje te potom predmolio uvodnu molitvu i, nadahnut čitanjem sv. Evanđelja po Luki (Lk 3,10-18) u kojemu Ivana Krstitelja pita mnoštvo Što nam je činiti?, tražio odgovor u razmatranju slike stvarnosti na suvremenim primjerima i rabeći teološke misli aktualizirao Božju riječ o Kristovu dolasku.

„U došašću se pripravljamo za Kristovo dolazak; na poseban način za ponovni Kristov dolazak. I mi se pitamo što trebamo učiniti, danas u posebno vrijeme pandemije, za naš susret s njim, ovdje i sada – što nam je činiti, nama vjernicima? Papa Franjo, 27. ožujku 2020. godine na praznom Trgu u Vatikanu, molio je da se okonča pandemija rekavši ‘povijesnu’ rečenicu – kako smo mislili ostati zdravi u bolesnom svijetu’; Vođeni pohlepom za profitom, pustili smo da nas stvari potpuno obuzmu i žurba omami. Nismo se zaustavili pred tvojim pozivima, nismo se probudili pred svjetskim ratovima i nepravdama, nismo slušali krik siromaha i našega teško bolesnog planeta. Nastavili smo nesmiljeno dalje misleći da ćemo uvijek ostati zdravi u jednom bolesnom svijetu. Kakav je to svijet? Neki govore o životu u posljednjim vremenima, o vremenu Božje kazne, Božjeg suda , a među vjernicima govori se o knjizi Otkrivenja, knjizi zapečaćenoj sa sedam pečata, dolasku Antikrista… U kakvom svijetu živimo? Nedavno sam čuo od vjernika, koji je svakodnevno na misi, da je u Crkvi sve više najamnika, sve manje pastira. Jesmo li i mi pastiri postali najamnici? Svjedoci smo podjela među narodom… i kada smo mislili da će nas pandemija ujediniti (pjevali smo ohrabrujuće i zahvalne pjesme, obitelji su bile na okupu, više smo molili), negdje se izgubio pokretač dobrote i čovječnosti. U međuvremenu se dogodilo zlo podjela na cijepljene i necijepljene, svrstavanje na ovu ili onu stranu, a u borbi za istinu čujemo optužbe na račun Crkve, pandemija se pretvorila u zid među ljudima“, kazao je Dogan te  podsjetio kako je filozof Fabrice Hadjadj ustvrdio: „Ako smo tu gdje jesmo, onda Stvoritelj želi da budemo tu”, ali mi se i dalje pitamo: „Nije li imao bolje vrijeme za nas?“ Citirajući ulomak Knjige Postanka (1, 26-29) i promišljanje fra Ante Vučkovića da „Bog stvara sve što je dobro“, Dogan je razložio: „Imamo razlog za činiti dobro jer Bog stvara dobro zato što je dobro. Bog je stvorio čovjeka jer je dobro da postoji. Razlog zašto smo ovdje i postojimo je što Bog stvara dobro i da ovaj svijet s tobom bude bolji. Bog te želi baš sada i ovdje… U određenom vremenu Bog stvara s pouzdanjem kako bi naša budućnost bila ljudskija. Bog nas želi u ovomu vremenu, nije nas ostavio i daje primjer nam tako što je ušao u naše vrijeme i otkriva se u malenom Djetetu.

Bog dolazi na svijet u dramatičnom trenutku s jednostavnošću i poniznošću. Josip nema propusnicu ni privilegije i kreće na put. A mi vjernici često tražimo opravdanja,  privilegije… Prečisti zaručnik Josip i Bogorodica ne traže, iako su mogli. Bog naučava da kršćanstvo nije nikada prečac, makar povijest bila nepravedna i ne sviđala nam se. Puno stvari nam se ne sviđa. Unatoč tome, pozvani smo krenuti na put ne skrivajući se iza privilegija, časti, vlasti, u jednostavnosti. Riječ nije sebi napravila privilegirano mjesto nego suprotno; Riječ tijelom postala i nastanila se među nama… Krist dolazi, unatoč svemu, to je ono što nas nosi: Bog dolazi, postaje čovjekom, donosi spas. Bog tiho i samozatajno mijenja svijet… Mesija dolazi, suprotno od očekivanog, kao maleno dijete u štali i u tišini i jednostavnosti Bog završava djelo spasenja. U skrovitosti i jednostavnosti Bog mijenja svijet. Zbog Božje prisutnosti zemlja je sveto mjesto. Biti rođen u ovo vrijeme je blagodat, kazao je Hadjadj. Nama je živjeti na zemlji ljubav, premda tama vlada… Vrijeme nije zlosretno, nego je za donijeti nadu; nije vrijeme za kukanje već tješenje; nije vrijeme Božjega suda već našega prolaznoga … Pozvani smo biti ‘tesari’ u skromnosti i tajanstvenosti – svojim rukama čudesno ‘obojiti’ (učiniti) svijet boljim. Svako je vrijeme pogodno da obojiš svijet mirom, dobrotom, ljubavlju, nadom i radošću. Sveti Franjo Asiški moli: ‘Gospodine, učini me oruđem mira: gdje je mržnja da donosim ljubav… Gdje je očaj, da donosim nadu. Gdje je tama, da donosim svjetlo. Gdje je žalost da donosim radost.’ Tu je odgovor što trebamo (u)činiti.“

Nakon promišljanja o duhovnom nagovoru, vlč. Vuković potaknuo je razgovor vjernika. Rečeno je kako poticaj približava snažnijemu otvaranju Božjoj Riječi i konkretnoj ‘dubljoj’ kontemplacijskoj osobnoj pripravi za rođenje Kristovo u skrovitosti i jednostavnosti vlastitih „betlehemskih jaslica“ lišenih vanjskog konzumerizma i buke suvremenoga svijeta. Zajedništvo u duhovnoj obnovi završilo je molitvom i prilikom za sakrament svete ispovijedi te druženjem uz uzajamno čestitanje Kristova rođendana. Duhovnoj obnovi pribivale su predsjednice UKI-ja i osječke podružnice HKLD dr. sc. Ružica Pšihistal i prim. doc. dr. sc. Melitom Vukšić Polić.