Agencijsko novinarstvo i kršćanska poruka (3)

Zagreb, (IKA) – Predstojnik Tiskovnog ureda Koparske biskupije i predavač na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Ljubljani mr. Božo Rustja govorio je o granicama i mogućnostima katoličkoga agencijskog novinarstva. Spomenuo je da novinari koji djeluju u katoličkim glasilima osjećaju da su im stavljene granice i da se ograničavaju u pisanju jer ne mogu pisati senzacionalistički, istaknuvši kako nas činjenica da ne tražimo senzaciju neće odvesti od zanimljivoga pisanja. Uistinu nas takvo zanimljivo pisanje u naviještanju kršćanske poruke ne smije odvesti od obogaćivanja naših čitatelja i slušatelja, kazao je. Spomenuo je i drugo, teže ograničenje koje susrećemo u katoličkome novinarstvu, a radi se o tome treba li izvještavati o događajima koji štete Crkvi i njezinu ugledu te kako izvijestiti o neugodnim stvarima u Crkvi, odnosno o skandalima? Bez sumnje i tu vrijede Kristove riječi da će nas istina osloboditi, rekao je, dodavši da nimalo ne dvoji o istinitosti riječi nadbiskupa Johna Foleya, da je najbolji način protiv napisa o skandalima u Crkvi krepostan život kršćana, nego vidi također u tome načinu izvještavanja nove mogućnosti za kršćanskog novinara. Bez sumnje će novinari, koji poznaju fenomen Crkve samo “izvana”, dakle nekatolički novinari, gledati na Crkvu kao na puku ustanovu koja se bori za utjecaj, moć i vlast, te će zajedno s nepravilnostima osuditi i Crkvu. Katolički će se novinar sigurno pridružiti osudama nepravilnosti u Crkvi, ali istodobno će izvijestiti kako jedna nepravilnost u Crkvi, ili dvije ili tri, ne odražavaju biti Crkve. Bit Crkve je nešto dublje, Crkva je veća od nepravilnosti svojih članova, pojasnio je. Govorio je i o činjenici da brojni ljudi u Crkvi imaju odbijajući odnos prema medijima, istaknuvši da članovi Crkve neće riješiti probleme ako se uklanjaju iz medija, nego samo povećavaju nesporazum i utvrđuju nepovjerenje javnosti i daju utisak da je Crkva neka zatvorena ustanova i tajna organizacija koja se skriva od javnosti. Crkva nema što skrivati jer njezino djelovanje nije tajno, kazao je, dodavši da je pri tome velika uloga katoličkih agencija, koje ostalim javnim glasilima i putem njih javnosti, daju informacije o Crkvi i raznolikosti njezina življenja. Pomoću tih informacija o Crkvi u javnosti će se stvoriti prava slika Crkve i na taj će se način uklanjati nesporazumi. Kazao je također da bi bilo pogrešno da jedini izvor informacija o Crkvi budu predstavnici hijerarhije. Mr. Rustja se založio za stvaranje “alternativnog novinarstva” koje bi u prvi plan stavljalo pozitivne vijesti i “dobre senzacije”.

Na kolokviju je pročitano predavanje glavnog urednika austrijske katoličke agencije Kathpress i predstojnika Tiskovnog ureda Austrijske biskupske konferencije Ericha Leitenbergera o mreži srednjoeuropskih katoličkih agencija. U izlaganju je spomenuo važnu ulogu Kathpressa u vrijeme komunističke vladavine u jugoistočnoj Europi, kada je ta agencija imala dvostruku ulogu, jer je s jedne strane izvješćivala o realnoj situaciji Crkve u tim zemljama, a s druge strane, za mnoge biskupe u istočnoj Europi bila je kontinuirani izvor informacije o događajima u cijeloj Crkvi. Kao dva važna izazova za katoličke agencije u srednjoj i istočnoj Europi spomenuo je dva aspekta: brzinu i učinkovitost, jer onaj tko prvi ima informacije na tržištu formira stavove. Istaknuo je da je europsko umreživanje zapovijed ovog trenutka, spomenuvši da katoličke agencije njemačkog govornog područja imaju od Drugog vatikanskog sabora zajedničku redakciju u Rimu. Govoreći o dobroj suradnji “Kahtpressa” i IKA-e, Leitenberger je istaknuo: “Djelovanje IKA-e u posljednjih deset godina bilo je za nas dragocjeno jer je važno imati u Zagrebu adresu na koju se može stopostotno osloniti”.

Glavni urednik njemačke katoličke novinske agencije KNA Helmut S. Ruppert prikazao je tzv. “pobožno novinarstvo” u katoličkoj i protestantskoj medijskoj djelatnosti u Njemačkoj. Spomenuo je da i katolički i evangelički tisak u Njemačkoj nisu baš u najboljoj situaciji jer je kršćana sve manje, oslabila je vezanost uz Crkvu te tako slabi i potražnja za crkvenim tiskovinama. Iznio je i nekoliko statističkih podataka koji pokazuju slabu nazočnost Crkve u svjetovnim medijima. Prikazao je također polustoljetno djelovanje KNA, koja ima 81 djelatnika i 350 vanjskih suradnika u tuzemstvu i inozemstvu, a u protekloj, 2002. godini emitirala je 28.000 tekstova sa 6,5 milijuna riječi. Uz dnevni servis KNA ima i niz drugih stručnih usluga. Također proizvode 25 sata gotovog radijskog programa mjesečno, a od prije godinu i pol dana postoji KNA slika, koja klijente opskrbljuje fotografskim materijalima.

Predsjednik FIAC-a, Mreže svjetskih katoličkih agencija Ignazio Ingrao iz Rima izlagao je o odnosu katoličkog novinarstva i europskih integracija. U izlaganju je spomenuo zanimljiv podatak da od 34 članica Vijeća europskih biskupskih konferencija, 9 biskupskih konferencija nemaju ured za medije, a 11 ih nemaju Internet stranicu. Vezano uz urede za informiranje, istaknuo je da biskupske konferencije zapadne Europe upošljavaju laike, profesionalne novinare, a u zemljama istočne Europe informacijama se bave svećenici. Govoreći o integracijskim procesima u Europi, kazao je da za kršćane postoji samo jedna Europa te je pokušao odgovoriti na pitanje kako katolički novinari mogu objasniti tu Europu. Zadaća je katoličkih novinara da pojasne kako Europi treba duša koja nadahnjuje političke i ekonomske napore, pojasnio je.

Dr. Jelena Jurišić s Hrvatskih studija govorila je o odnosu Ruske pravoslavne crkve i medija, spomenuvši da se novija povijest religioznih medija u Rusiji odbrojava od svibnja 1990. godine kada je donesen Zakon o slobodi savjesti i religioznim organizacijama te je od tada stvoren prilično širok sustav religioznih sredstava javnog informiranja – izdanja, radio-postaja, informativnih agencija, televizijskih emisija i Internet stranica, različitih razina, tipova i pravaca. Spomenula je da je danas u Rusiji registrirano 13.078 religioznih udruga: 226 religioznih centara i uprava, 12.001 religiozna zajednica koje pripadaju k 58 različitih religija i konfesija, 309 misija, 148 duhovno obrazovnih ustanova, a budući da većina od njih objavljuje vlastite tiskovine ili imaju svoje stranice na Internetu, lako je stvoriti predodžbu kakav raznovrsni informativni prostor oni stvaraju. No, unatoč tome što pripadaju različitim crkvama njihov je cilj isti – širenje vjere i duhovno prosvjetljivanje vjernika, rekla je. Govoreći o religioznim medijima Ruske pravoslavne crkve, rekla je da u suvremenim uvjetima kroz svoja izdanja mora rješavati niz zadataka, a glavni su misionarska, katehetska i duhovno-prosvjetiteljska djelatnost te obraćenje ljudi i njihovo vraćanje pod okrilje Crkve.

Ravnatelj HINE Mirko Bolfek obradio je vjerske teme u društvenim medijima, analizirajući pet hrvatskih dnevnih listova u razdoblju od 21. do 27. veljače i usporedivši ih s pariškim Le Monde-om. Spomenutih pet hrvatskih dnevnika objavilo je u tome razdoblju od sedam dana ukupno 90 raznih tekstova izravno povezanih s nekom vjerskom temom, dakle u prosjeku 18 tekstova po dnevnom listu. Pariški Le Monde je u svojih sedam brojeva istodobno objavio 9 tekstova na različite vjerske teme. Prema Bolfekovim riječima, moglo bi se ustvrditi da se stupanj senzibilnosti hrvatskih dnevnih novina za vjerske teme, gledano po kvantitetu, iskazuje na relativno pozitivnoj razini, no još se uvijek ne koristi novinarsko pravilo da se u članku treba dokumentirati i objasniti događaje. U predavanju je ravnatelj HINE posebno istaknuo važnost informacija s vjerskog područja, te vjerodostojnost i stručnost IKA-e u izvještavanju javnosti s toga područja.

Kolokvij je završio plodnom diskusijom u kojoj su pojašnjene pojedinosti o počecima osnivanja IKA-e, u čemu je mons. Vladimir Stanković, veliki podupiratelj i prijatelj IKA-e poželio da odgovorni ljudi barem toliko razumiju problematiku takve ustanove kakvu su pokazali neki inozemni krugovi koji su IKA-u financijski pomagali u početnim godinama djelovanja. Više diskutanata istanulo je važnost agencijskoga rada, poželjevši i još više otvorenosti prema dobrim vijestima i izboru takvih tema. Na kraju, kao i na početku kolokvija, zaključnu molitvu-pjesmu otpjevala je klapa “Navalia” iz Novalje na otoku Pagu.