Ako smo s Kristom suuskrsnuli, težimo za onim gore

Draga braćo i sestre!
1. U ovoj, za našu Riječku nadbiskupiju, jubilarnoj godini Bog nam, kao i dosada, u svome neizmjernom milosrđu daruje radost blagdana u kojemu svetkujemo Isusovo uskrsnuće od mrtvih. Zašto je ova godina za nas jubilarna, to bismo, vjerujem, već trebali znati. Jubilarna je zbog 1700. obljetnice mučeničke smrti sv. Vida, nebeskog zaštitnika naše katedrale, nadbiskupije i našeg središnjeg grada Rijeke. Tijekom ovogodišnjih korizmenih hodočašća njegovu smo zagovoru posebno preporučivali naše mlade i njihove odgojitelje. Trebao bi nam biti poznat i razlog zašto kažemo da nam Bog daruje radost uskrsnog blagdana. Svaki čovjek koji istinski poznaje sebe, zna za svoju nedostatnost i prolaznost. Svjestan je i toga da je u njegovu životu sve dar, kako sam život tako i sve što mu je potrebno da bi živio. Sve je dar, pa tako i vrijeme sa svojim svagdanima i blagdanima. Svaki čovjek, naime, neizmjerno više prima nego što može uzvratiti, zbog čega će sv. Pavao reći: “Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio?” (1Kor 4, 7). Zato je mudrom čovjeku, a takav je i svaki istinski Kristov vjernik, strana svaka umišljenost i prepotentnost.

Učiti od svetaca
2. Svjesni toga da ništa nema što nismo primili, pitamo se kako primiti najveći dar koji nam Bog daje, a to je Isusovo uskrsnuće sa svetim danom u kojemu ga slavimo. Najbolji odgovor na to pitanje možemo naći kod mučenika i drugih kršćanskih svetaca koji su snagu za život iz vjere crpili iz vazmenog otajstva koje se liturgijski obnavlja svake nedjelje. Od njih možemo naučiti ne samo kako se prihvaća Božji dar Isusova uskrsnuća nego i što se s njime čini. Sveci i mučenici, među njima i sv. Vid, prihvatili su taj dar kao ponudu i mogućnost drukčijeg života, onoga koji je sličniji božanskome, a time i dostojniji čovjeka. Prihvatiti taj božanski dar za njih je značilo prestati živjeti na dosadašnji način i uskrsnuti na novi život, onakav kakav je bio Isusov. Zato je njima prihvaćanje uskrsnuća bilo istoznačno suobličenju s Isusom Kristom. A povlaštenim mjestom toga poistovjećivanja s Kristom smatrali su krštenje. Gledajući ga u neraskidljivoj vezi s Uskrsom i sa slavljem vazmenog bdijenja, doživljavali su ga kao svlačenje starog, grešnoga čovjeka i oblačenje novoga, Kristom preporođenoga. Što to konkretno znači, istaknuo je sv. Pavao upozorenjem krštenicima da trebaju “odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine” (Ef 4, 22-24).

3. Od svetaca i mučenika možemo naučiti i što se s darom Kristova uskrsnuća čini, tj. kako ga se prenosi drugima. Preporodivši se na novi život prihvaćanjem uskrsnuloga Krista, oni su doista nastojali biti svjedoci nove uskrsne stvarnosti koja je nastala Isusovim uskrsnućem. Novost života koju su od Uskrsnuloga po krštenju primili dnevno su dosljedno živjeli, a kad je trebalo za nju su i umirali, prihvaćajući radije mučeničku smrt negoli nijekanje Isusa Krista i života koji on čovjeku dariva i omogućava. Dakako, ne bi to njima bilo moguće da su se oslanjali samo na svoje slabe ljudske sile, odnosno da trajno nisu bili potpomagani milošću i snagom onog istog Duha koji je Isusa tijekom zemaljskog života krijepio i treći dan poslije smrti od mrtvih uskrsnuo. Doista, svaki svetac, a posebno svaki svetac-mučenik, potvrđuje Isusove riječi: “Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu” (Lk 18, 27), kao i iskustvo sv. Pavla: “Sve mogu u Onome koji me jača!” (Fil 4, 13). Dopustivši da ih Bog preobrazi i da ih Kristov Duh nadahnjuje i vodi, oni su svim ljudima svjedočili mogućnost novog života i pozivali ih da je prihvate. Bili su ono što pravi Isusovi učenici prije svega trebaju biti – svjedoci Isusa Krista koji je radi nas i našega spasenja trpio i treći dan ustao od mrtvih. “Vi ste tomu svjedoci” (Lk 24, 48), rekao je uskrsnuli Gospodin apostolima, ali i svim svojim učenicima koji će ga u bilo kojem vremenu i na bilo kojem mjestu kao uskrsnuloga u svom životu sresti i primiti.

Dati divno svjedočanstvo kršćanske nade
4. Promatrajući mučenike i druge kršćanske svece ni mi se, braćo i sestre, ne možemo ne pitati kako se odnosimo prema Božjem daru koji nam je dan u Isusovu uskrsnuću. Ako sebe i svoj život usporedimo s onim životom kojim je prihvaćanje Krista uskrsnuloga u njima urodilo, moramo se osjetiti potaknutima da i sami odlučnije zakoračimo prema novosti koju nam Bog nudi, a koju smo dosada mlako i s velikim oklijevanjem prihvaćali. Zašto su nam noge tako oteščale, zašto nas staro poput teških utega sputava u našem uzletu prema novom, ljepšem, pravednijem i čovjeka dostojnijem životu? Pred tajnom Isusova praznog groba valja nam se zamisliti nad činjenicom da se još uvijek nalazimo zakopani u grobovima “stareži” i “truleži”, iako nas Krist, kao nekoć Lazara, oslobađa i poziva da iziđemo van na svježi zrak, na novi život. Oprani smo krsnom vodom, a ponašamo se kao da nismo; umrli smo u krštenju starom čovjeku, ali još uvijek živimo u starom mentalitetu, a ne kao oni koje je nadahnuo i pomladio životvorni Kristov Duh. Uskrsno je vrijeme pravi trenutak za traženje uzroka takvom stanju, kako bismo se oslobodili nedosljednosti i postali slični kršćanskim svecima i mučenicima.

5. U onoj mjeri u kojoj dopustimo da nas uskrsnuli Krist zahvati i preporodi, bit ćemo sposobni davati svjedočanstvo za neke druge mogućnosti i načine ljudskog života i postojanja ovdje na zemlji i u vječnosti. Postat ćemo kvasac i sjeme istinske novosti, najveće revolucije za koju je sposoban samo čovjek zahvaćen Kristovim Duhom. To je revolucija ljubavi, solidarnosti, “nade protiv svake nade” (usp. Rim 4, 18), revolucija ljudskog srca očišćenog u kupelji milosti Božje i tako osposobljenog za novo gledanje, vrednovanje i postupanje. U onoj mjeri u kojoj doista s Kristom uskrsnemo na novi život, davat ćemo usred ljudske zajednice divno svjedočanstvo nade, zajedništva i bratstva, što neće moći ostaviti ravnodušnima one s kojima živimo i koji nas promatraju. Oni će se, naime, osjetiti ponukanima postaviti pitanje: “Zašto su ovi takvi? Zašto provode takav život? Što ih – ili tko ih nadahnjuje? Zašto su među nama?”, kako je govorio papa Pavao VI. (EN 21).

Sačuvati svetost nedjelje
6. Isto tako, u onoj mjeri u kojoj smo shvatili i doživjeli neviđenu novost i značenje Isusova uskrsnuća, bit će nam svet i dan u koji se to dogodilo. A to je prvi dan po suboti, nazvan u mnogih kršćanskih naroda dan Gospodnji, a u nas nedjelja, dan kada se Isusovi učenici, svi koje je on preporodio snagom svoga uskrsnuća, sastaju da se toga velebnog Božjeg djela spomenu i u njemu liturgijski sudjeluju. Svaka nas nedjelja podsjeća na onu prvu nedjelju kada je Isus pobijedio smrt i slavno ustao iz groba. Svaka je nedjelja i dan kada na obredni način, u svetom slavlju, sudjelujemo u toj pobjedi i preobrazbi koja je postala sjeme novoga čovjeka i novoga svijeta, onakvoga svijeta i čovjeka kakvog je Bog izvorno zamislio, a grijeh pokvario. Nedjelja, o kojoj se danas u nas toliko raspravlja i koju mnogi žele svesti na razinu svakog drugog dana, ima bez sumnje neprocjenjivo humano i civilizacijsko značenje. To kršćani shvaćaju i prihvaćaju. Ali, za njih je nedjelja ipak u prvom redu povezana s Gospodnjim uskrsnućem, s uskrsnulim Kristom s kojim će sve uskrsnuti, štoviše, već je uskrsnulo. Zato je nedjelja novo Božje stvaranje, novi svijet. Ona je najveći Božji dar čovjeku. Neka kao takva bude nama kršćanima uvijek nedodirljiva, kao što je nedodirljivo sve ono što je čovjeku istinski sveto!

7. U skladu sa svim rečenim, potičem vas, braćo i sestre, da, ugledajući se u Krista Isusa, Svjedoka vjernoga (Otk 1, 5), kao i u svete mučenike i druge svece, najvjernije svjedoke našega Svjedoka, zaživite novim, uskrsnim životom na koji ste u krštenju rođeni. I mlade i stare, i zdrave i bolesne, i muškarce i žene, sve vas pozivam riječima sv. Pavla: “Ako ste suuskrsnuli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim!” (Kol 3, 1-2). To svima želim i u tom duhu od srca čestitam sretan i radostan Uskrs.