Završetak biskupijskog postupka za proglašenje blaženim i svetim fra Ivana Perana proslavit će se na blagdan Gospe od Ružarija u Kaštel Starom, rodnom mjestu fra Ivana Perana, 3. listopada u 17 sati. Svečanu misu i procesiju s likom Blažene Gospe Ružarice predvodit će splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić uz župnika don Franka Prnjaka i dužnosnika u postupku za Slugu Božjega.

Fra Ivan Peran rođen je u Kaštel Starom 25. lipnja 1920. godine. Novicijat je završio na Košljunu, maturu u Dubrovniku, a teologiju u Splitu. Za svećenika je zaređen u Dubrovniku 1943. Tri godine poslije odlazi u vojsku i kao vojnik, zbog odvažnog svjedočenja svoje vjere, bio je zatvoren i od vojnog suda u Ljubljani osuđen na smrt. Nakon žalbe smrtna osuda mu je promijenjena u pet godina strogog zatvora s prisilnim radom. Nakon zatvora odslužio je vojni rok u Zemunu. Povratkom u svoju zajednicu, u žaru vjere provodi čitav život kao odgojitelj mladih franjevaca, kao profesor crkvene glazbe i zborovođa, kao putujući navjestitelj evanđelja, kao provincijalni ministar i kao posjetitelj na Košljunu gdje je proveo najveći dio redovničkog života.

U hrvatskoj javnosti fra Ivan je postao poznat i obljubljen po svojoj skladanoj pučkoj misi, jedinoj koja je kod Hrvata općenito prihvaćena. Bio je jedan od rijetkih hrvatskih crkvenih glazbenika koji je dušu pučkog liturgijskog pjevanja osjećao iznutra, kao dio sebe. Taj duboko pučki narodni glazbeni osjećaj prožima i sve druge njegove skladbe. Glazbom se fra Ivan počeo baviti za svoga školovanja u Badiji kod Korčule. Temeljito glazbeno obrazovanje stekao je u glazbenim školama Sorkočević u Dubrovniku i Njegoš u Kotoru. Kao izvanredni student upisao je studij muzikologije na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, ali ga je prekinuo kad je bio izabran za provincijala u svojoj Provinciji. Napisao je stotinjak vokalno-instrumentalnih skladbi, uz brojne pripjevne psalme. Umro je u samostanu na Poljudu u Splitu 14. rujna 2003. godine. Pokopan je na otočiću Košljunu 18. rujna.

U njegovu sveukupnom objavljenu stvaralaštvu – pri čemu se misli i na glazbu – njegov zatvorski zapis „S Kristom i u smrt“, objavljen u Zadru 2002., ostat će zacijelo najvrjedniji trag što ga je ostavio kao svoju duhovnu baštinu.

Vicepostulator Škunca istaknuo je da je cijeli život fra Ivana Perana obilježen svetošću, a posebno je to bio trenutak osude na smrt strijeljanjem 1947. kada je fra Ivan bio u vojsci i kada je u izmišljenom montiranom procesu bio osuđen na smrt strijeljanjem. Kada je izrečena prvostupanjska smrtna kazna, on je primivši tu kaznu i nalazivši se u samici pjevao koralne pjesme i izgovarao riječi „Oče, oprosti im“. Iako je i do tada bio revan fratar, fra Ivan je od tada živio stupanj gorljivosti vjere, zaljubljenosti u Krista, Gospu, Crkvu do te mjere da se to vidjelo na svakom koraku u svem njegovom širokom djelovanju, rekao je fra Bernardin. „Fra Ivan je bio čovjek ne samo široke, velike duše nego i velikog raspona u stilu življenja. Premda je bio u sebi strogi redovnik, on je uživao nevjerojatnu slobodu. I u ona vremena kad to baš nije bilo prikladno u redovničkih krugovima on se bavio sportom, zagovarao nogomet, igrao nogomet gotovo strastveno“, kao zanimljivost je naveo vicepostulator. Prema riječima fra Bernardina, fra Ivan je ostavio takav radosni i svijetli trag življenja evanđelja da su svi u njemu vidjeli svetu osobu, prihvatljivo kršćanstvo. To se očitovalo u njegovoj duhovnosti, liturgijskom području gdje se posvuda isticao kao glazbenik i propovjednik, preko pisanja, putovanja, volio je putovati i to je najčešće činio autostopom, do različitih susreta, vođenja posjetitelja na Košljunu. Prema riječima fra Bernardina neformalni postupak za proglašenje blaženim fra Ivana Perana počeo je na njegovom sprovodu. Košljun ne pamti da je ikada na njemu bilo toliko biskupa, svećenika i vjernika kao što je bilo na njegovom sprovodu 2003. godine.

Svečanost otvaranja postupka za proglašenje blaženim sluge Božjega fra Ivana Perana održana je na treću korizmenu nedjelju 27. ožujka 2011., u župnoj crkvi Gospe od Ružarija u Kaštel Starom.

Fra Bernardin je govorio i o velikome trudu uloženom tijekom postupka. Trebalo je provjeriti svaku fra Ivanovu bilješku, a on je pisao i na listićima, neke bilješke radio je na toaletnim papirima u zatvoru, iznio ih je skriveno i to je bio dragocjeni materijal za pisanje njegovih zatvorskih i osuđeničkih memoara.

Tajnica Vicepostulatore Renata Jukić posvjedočila je da je unoseći u računalo fra Ivanove autentične rukopise ostala fascinirana njegovim likom i po njezinom mišljenju, on je doista osoba svetoga života. „Prošla sam sve njegove dnevnike koje je vodio kroz trideset godina života. Čitajući ih ne mogu reći da se može primijetiti išta što bi odudaralo od ikakve kreposti ili od nečeg što mi ljudi držimo da bi moglo biti sveto kod druge osobe“, kazala je Jukić.

Govorila je i o molitvama vjernika i uslišanjima dobivenim po fra Ivanovom zagovoru. Spomenula je da je fra Ivan zapisao u jednom dnevniku jedno mistično iskustvo koje sam nije mogao objasniti, a prema kojemu se on našao kao veza između neba i zemlje, našao se da bude kao most za one sa zemlje prema nebu i bio je zbunjen tim doživljajem.

Fra Ivan je rodom iz Kaštel Starog, učio je moliti sa svojom obitelji i jako su častili Gospu Ružaricu. Dok je bio na dužnostima u provinciji uvijek je nastojao za blagdan Gospe Ružarice doći u Kaštel Stari počastiti Gospu. I kao zanimljivost Jukić je navela da će upravo uoči toga blagdana u Kaštel Starom biti zaključen biskupijski postupak.