Američka - demokracija - kultura prihvaćanja drugih i drugačijih

Predraga braćo i sestre!

1. Prošle srijede u generalnoj audijenciji zadržao sam se na nedavnom susretu s generalnom skupštinom organizacije Ujedinjenih naroda u New Yorku. Danas se sjećam drugih koraka svog hodočašća u Sjedinjene Američke Države, u biskupije Newark, New York, Brooklyn i Baltimore. U svakoj od tih mjesnih crkava mogao sam osobno doživjeti koliko su Amerikanci k srcu uzeli moje česta upozorenja da treće tisućljeće, koje je pred vratima, predstavlja povlaštenu priliku za izgradnju civilizacije ljubavi. Oni se ne boje suočiti sa budućnošću, budući da su svoju nadu oslonili na Isusa Krista koji je Otkupitelj čovjeka.
Srdačno zahvaljujem braći biskupima koji su u duhu bratskog zajedništva pozvali Petrova nasljednika da pohodi kršćanske zajednice koje su povjerene njihovu dušobrižništvu.
Posebnu zahvalnost iskazujem građanskim i vojnim vlastima koje su me prihvatile i omogućile mi susret s tako mnogo katolika, kršćana drugih Crkava i crkvenih zajednica, te s članovima židovske zajednice. Svima koji su sudjelovali molitvom i konkretnih doprinosom kako bi moj pastoralni pohod urodio bogatim duhovnim plodovima, izražavam duboku zahvalnost Apostolovim riječima: “Zahvaljujem Bogu svomu kad vas se god sjetim. Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim” (Fil 1,3-4).
Obdarene obilatim naravnim i ljudskim bogatstvima, SAD su svjesne svoje posebne odgovornosti prema drugim narodima. Znaju da je njihova nacija pozvana na kulturu prihvaćanja. Onamo su se doista od početka slijevale osobe sa svih krajeva zemlje da bi oblikovale “društvo bogato narodnosnim i rasnim razlikama, utemeljeno na zauzimanju za zajedničko shvaćanje ljudskoga dostojanstva i slobode” (Govor na dolasku 4. listopada 1995, br.). Osjećam divljenje pred tim dojmljivim mozaikom kultura i molim da ne bude nikad razoren sukobima što bi ih proizvele klasne, rasne ili religijske razlike.

2. Stigavši 4. listopada u Newark, prvi mi je bogoštovni čin bio moljenje večernje u veličanstvenoj katedrali posvećenoj Presvetom Srcu Isusovu. Čvrsta vjera povezana s nadom Crkve u New Yersey znakovito se je izrazila sljedećega dana na Giants Stadiumu, gdje čak ni obilna kiča, koja je onoj državi bila itekako potrebna, nije mogla smanjiti zanos i pobožnost nazočnika. Na tom stadionu nadaleko vrlo poznatoga Kipa Slobode u svojoj sam propovjedi prerekao pitanje koje đe Gospodina postaviti na Dan suda: “Da li možda sadašnja Amerika postaje manje osjetljiva, manje zabrinuta, kad je riječ o siromasima, o slabima, o strancima, o svima koji žive u bijedi?”. Na posebni sam način tražio da “bude prihvaćen i zaštićen onaj #!stranac#! u utrobi, još nerođeno dijete, ali također i svi koji su teško pogođeni nekim zlom, starci ili oni koji se u društvu smatraju sasvim nevažnima”. Narodu u New Yerseyu izrazio sam uvjerenje da bi, zatvori li se Amerika sama u sebe, to bio početak kraja onoga što predstavlja pravu bit #!američkog eksperimenta#!” (usp. Propovijed 5. listopada, br. 6).

3. Idućeg sam dana predsjedao svetoj misi na Aqueduct Race Track u biskupiji Brooklyn, gdje nije bilo pljuska, ali je snažno puhao vjetar! Duh Sveti, kojega smo zajedno zazivali, pohodio nas je “kao kad se digne silan vjetar” (Dj 2,2).
Još sam jednom izravno iskusio kako u američkim srcima postoji duboko traženje živoga Boga, težnja, koju ne mogu zadovoljiti mitovi bogatstva vlasti i važnosti. Namjerava li Amerika promicati pravu kulturu prihvaćanja, ponajprije treba načiniti mjesta otajstvu Božje ljubavi od koje sve potječe (usp. Propovijed 6. listopada 1995, br. 6). Uljudba gostoljublja i života ne može se drugačije graditi osim na čvrstoj stijeni poštovanja istine Božjega nauma.
Upravo je “mudrost Božja” bila predmet propovjedi za vrijeme večernje koju sam slavio s zajednicom u Sjemeništu sv. Josipa. Sjemeništarcima sam povjerio zahtjevnu poruku: kad postanete svećenici, rekao sam im, trebate naučavati “ne naučenim riječima čovječje mudrosti, nego naukom Duha” (1 Kor 2,13). Oni koji naviještaju Evanđelje, trebaju to činiti hrabro, znajući da će, kao i njihov Učitelj, često biti prezreni ili čak odbijeni.

4. Nezaboravna je misa koju smo slavili u subotu ujutro 7. listopada u njujorškom Central Parku uz sudjelovanje bezbrojne mladeži. Unatoč krivim bogovima što ih društvo često uzdiže, mladi Amerikanci – to sam mogao izravno ustanoviti – otvoreni su istini i ljubavi Kristovoj, hrabro spremni na nemalene žrtve radi vjernoga nasljedovanja Evanđelja.
Oni znaju da Crkva i Papa računaju na njih. Mladima je povjeren zadatak da, milošću Božjom, pridonesu izgradnji civilizacije doista dostojne ljudske osobe. Te sam želje povjerio Mariji, moleći toga poslijepodneva svetu krunicu s predstavnicima njujorške Crkve u katedrali sv. Patricka. Na kraju sam htio ohrabriti također redovnike i redovnice da bi sve plemenitije slijedili svoje znanje.

5. Pastoralni pohod Sjedinjenim Američkim Državama završio je u Baltimoru, u državi Maryland, baš onoj državi gdje je rođena Katolička Crkva u Americi u kolonijalno doba. Kako se tom prilikom ne sjetiti onoga poziva, koji je bio upućen u Camden Yardsu, neka svatko posluša Krista? Isus potiče na djelovanje kako bi svjetlo Evanđelja zasjalo u službi ljudskoga društva. Amerika, “zemlja slobodnih ljudi”, suočena je s izazovom “traženja ispunjenja slobode u istini, onoj istini koja je vlastita ljudskome životu stvorenome na sliku i priliku Božju” (Propovijed, 8. listopada, br. 6). Amerika se, kao i svaka nacija, treba obnoviti snagom Evanšelja!
U Baltimoru sam slavio svečanu euharistijsku liturgiju, imao sam priliku podijeliti obrok s gostima “Our Daily Bread” i u katedrali posvećenoj Mariji Našoj Kraljici potvrditi zauzimanje Katoličke Crkva za dijalog s drugim kršćanima te s predstavnicima židovstva i islama.

6. Predraga braćo i sestre, prije nego što sam napustio američko tlo uputio sam Sjedinjenim Američkim Državama posljednji izazov. Drugi narodi – rekoh im – gledaju u vas kao u uzor demokracije. Smije li se zaboraviti da demokratska nacija “stoji i pada s istinom i vrijednostima koje ona utjelovljuje i promiče” (govor na odlasku, 8. listopada, br. 2)? Te vrijednosti ne određuju glasovi većine ni želje onih koji su glasniji, nego načela zakona što ga je Bog upisao u ljudsko srce.
Molim da Sjedinjene Države sačuvaju vjernost svome pozivu nacije koja se temelji na stupovima slobode, kreposti, prihvaćanja i zaštite života, te od srca želim da moj pastoralni pohod nadahne katolike one zemlje da se zapute prema trećem tisućljeću obnovljenim zauzimanjem u službi Kristovoj i njegova Evanđelja nade.