Odgovarajući na pitanje je li Crkva “kriva” za porast broja rastava, doc. dr. sc. s. Ana Begić s Katedre moralne teologije zagrebačkog KBF-a upozorila je da Crkva ne može snositi odgovornost za tuđe izbore. Podsjetila je i na misli pape Franje iz enciklike Amoris laetitia da “premda je razdvojen život ‘krajnje rješenje”, ono je nekada ‘moralno potrebno’ zbog nasilja ili izrabljivanja.”

Doc. dr. sc. Lucija Boljat s Katedre kanonskog prava istoga Fakulteta i sutkinja pri Međubiskupijskom prizivnom sudu u Zagrebu je na pitanje o porastu broja parnica na crkvenim sudovima naglasila da u različitim ženidbenim postupcima kojima se crkveni sudovi bave, poput proglašenja ništavosti ženidbe, nakon reforme kanonskoga prava pape Franje 2015. jedva primjetan porast broja slučajeva. Taj je porast nešto vidljiviji u 2020. godini zbog, pretpostavlja se, pandemije i potresa.

Objasnila je da postoje i brojne, vrlo različite, neregularne situacije s kojima se Crkva susreće u svom radu: “Primjerice, to su oni koji žive u izvanbračnim vezama, oni koji su sklopili samo građanski brak, oni koji su sklopili ženidbu, razveli se na građanskom području i ponovno ušli u novu vezu ili pak sklopili novi građanski brak. Ono što na sudu najčešće susrećemo su situacije u kojima se vjernici nalaze kada se, nakon sklopljene ženidbe u Katoličkoj Crkvi, razvedu civilno, a nakon nekog vremena uđu u novu vezu ili pak sklope novi građanski brak. Crkva ih zbog toga ne optužuje zašto su to učinili, već naše kanonsko pravo poznaje različite putove i načine kako tim osobama pomoći u situaciji u kojoj se nalaze kako bi razrješili svoje stanje i onda mogli i sakramentalno živjeti.”

Dr. s. Begić upozorila je da Crkva nikad ne daje “popust” u slučajevima bračnog brodoloma i podsjetila: “Sakramentalni vez je nerazrješiv. Crkva je oduvijek bila čuvarica, ali nije autorica božanskih zakona. Neki koriste pojam “popust”, s kojim se ne bih nikako složila, jer Krist je brak uzdigao na razinu sakramentalnosti i nerazrješivosti. Papa Franjo u dokumentu Gaudete et exsultate nudi tri načela koja mogu pomoći u nesuglasicama u braku: jedinstvo prevladava nad konfliktom, stvarnost je važnija od ideje i cjelina nadilazi dio. Svaki konflikt i svaki problem trebalo bi biti moguće riješiti. A vrlo je važna riječ pape Franje da to mogu učiniti – plemenite osobe.

Dr. Boljat je pojasnila i razloge zbog kojih može doći do rastave od stola i postelje – uz trajanje ženidbenoga veza: “Za taj ženidbeni vez pretpostavlja se da je valjano sklopljen. Jedan od razloga jest preljub koji druga osoba ne može oprostiti – ako zaista ne može oprostiti. Drugi je razlog kada jedan ženidbeni drug drugoga ili pak njihovu djecu dovodi u veliku duševnu ili tjelesnu pogibelj ili da na bilo koji drugi način bračni suživot čini nemogućim. To može biti zbog fizičkoga ili psihičkog zlostavljanja, potom zanemarivanja ili teškog zanemarivanja djece ili pak da jedna osoba drugu navodi na neke nemoralne čine ili kažnjiva djela. U praksi su vrlo široke te situacije koje mi ne smijemo gledati uskogrudno. Imamo zakonsku regulativu, ali ona u svojim objašnjenjima ima više smjernica za vjernike.”

U emisiji je više puta naglašeno da rastava od stola, postelje i stanovanja nije crkveni razvod ili crkvena rastava. Pritom se ističe da se u crkvenopravnom procesu nema moralne krivnje, nego je dobro jedne osobe važnije od dobrobiti zajedničkoga života, a osoba koja je rastavljena od stola i postelje ne može sklopiti novi crkveni brak.

Pročelnik Katedre pastoralne teologije i dekan KBF-a Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Josip Šimunović osvrnuo se na 8. poglavlje enciklike Amoris laetitia, iz kojega je naglasio ono što Papa preporuča: “To su tri glagola: pratiti/razlučivati/integrirati. Dobro je znati da postoje i Bračna i obiteljska savjetovališta koje su osnovale (nad)biskupije ili Caritasi i tamo se prati ljude koji dođu sami ili ih upute svećenici koji se ne osjećaju dovoljno kompetentni u tim životnim situacijama, pa dođu po savjet. Isto je, u nekoj mjeri, moguće i na crkvenim sudovima. To praćenje traje određeno vrijeme, do određenog rezultata. Mnogi, međutim, ostanu samo u župi, ali pitanje je koliko može jedan župnik, uz sve što ima u pastoralu, dovoljno se posvetiti toj temi. Svakako ima svećenika koji jesu senzibilizirani, ali možda nije toliko bilo usustavljeno, kako sada da je ova apostolska pobudnica i dobro bi bilo da se to malo isto i pomogne i svećenicima, ali i redovničkim zajednicama koje su se odvažile na taj put.”

Dr. Šimunović dodao je da KBF Sveučilišta u Zagrebu zato od sljedeće akademske godine pokreće specijalistički postdiplomski studij braka i obitelji, iako u redovitom studiju već niz godina postoji kolegij “Pastoral braka i obitelji”.

S. Begić je na pitanje o tome postoji li sakramentalni privilegij, a onda i zamka dvostrukog morala u pripuštanju sakramentima ponovno vjenčanih naglasila da je potrebna sloboda odgoja u pastoralu braka i obitelji, pri čemu treba razlikovati objektivno stanje grijeha od subjektivne odgovornosti.

Prema Papinim riječima, argentinski biskupi najbolje su shvatili duh i poruku Amoris laetitia i istaknuli da nije prikladno govoriti o dopuštenju pristupu sakramentima, nego da se radi o osobnom praćenju puta. Potrebno je pozorno slušati pokornika i pokazati mu majčinsko lice, ali proces praćenja ne mora završiti pristupom sakramentima, nego se pokornike može u crkvenu zajednicu integrirati i na drugačiji način. Argentinski biskupi su dodali da kriterij za razlučivanje mora biti jasno određen, da se ne bi stvorila zabuna oko nerazrješivosti braka, a njihov put ne treba shvatiti kao proces koji nužno završava.