U Hrvatskoj svaki dan od posljedica raka umre 39 osoba, a svake ih godine od raka oboli više od 25 000. Rak je vodeći javnozdravstveni problem u Hrvatskoj, a procjenjuje se da u našoj zemlji živi 170 000 osoba koje su bolovale ili boluju od raka te je drugi najčešći uzrok smrtnosti. Odgovoran je za 27 posto smrti u Hrvatskoj, vodeći je uzrok smrtnosti osoba mlađih od 65 godina te je odgovoran za 50 posto smrtnih slučajeva kod žena i 35 posto kod muškaraca.

Velika smrtnost oboljelih od zloćudnih bolesti

Belina je rekao da Hrvatska ima puno niže standardne stope umrlih na 100.000 stanovnika od europskog prosjeka – oko 20 posto. “To je tako dijelom zbog mentaliteta, zato što se ljudi boje ići liječniku, također, ne odazivaju se na preventivne preglede. Mnogi se boje ići liječniku i zbog straha od zaraze. U sustavu imamo i problem s čekanjem na postavljanje dijagnoze i s čekanjem na početak liječenja. Ustanove koje nisu dovoljno specijalizirane i nemaju dovoljno iskustva za primanje pacijenta krenu ga liječiti i tek kada iskoriste sve mogućnosti koje imaju, pošalju ga u ustanovu u kojoj mu se pomoći, a tada je već prošlo vrijeme u kojem se osobi može pomoći. Najveći problem je neuređenost”, ističe Belina.

Nacionalni strateški okvir u borbi protiv raka

“Ovaj problem ne može rješavati isključivo Ministarstvo jer je to jedan širi društveni problem. Prva ideja Nacionalnog strateškog okvira jest da smanji broj oboljelih i umrlih od raka. Dalje, da svi građani Republike Hrvatske imaju jednaku pravnu postupnost onkološke zdravstvene zaštite i da se prate ishodi liječenja. Nemamo podatke o tome koja je ustanova najuspješnija i koji su liječnici najuspješniji i sve ostaje na pretpostavci”, naglasio je Belina.

“Potrebno je definirati put liječenja pacijenta – u kojoj fazi se liječi i u kojoj razini zdravstvene zaštite. Ako ste osoba koja je u remisiji nema potrebe da se kontrolirate u vrhunskoj ustanovi kod vrhunskog specijaliste, jer se to može činiti na nekoj nižoj razini da se ne zatrpavaju centri specijalizirani za onkologiju”, istaknuo je.

“Nismo zadovoljni provođenjem ideja, zato smo i pokrenuli kampanju “Vrijeme je” da upozorimo javnost, donositelje odluka i prvenstveno Hrvatski sabor koji je donio taj dokument i Ministarstvo zdravstva koje je provedbeno tijelo za taj dokument da smo izgubili godinu dana i više od 15.000 ljudi od dana njegova donošenja do dana pokretanja kampanje. U izradi je akcijski plan i čekamo da se prezentira nakon što se dovrši. Još nije dogovoren način na koji će se pratiti provedba i kako će se o tome izvještavati”, naglasio je Belina i dodao da nisu zadovoljni ni ulogom udruga pacijenata koji su bile aktivne u izradi toga plana, jer smo od 20 skupina u njih 18 imali svoga predsjednika. Želimo informaciju u trenutnoj fazi i što se do sada sagradilo”, ističe Belina.

Udruga ‘Nismo same‘

Predsjednica Udruge Ivana Kalogjera osnovala je Udrugu kako bi širila projekt besplatnog taxi prijevoza na kemoterapiju koji je pokrenula još kao građanka. “Kako bih povećala broj ljudi koji bi koristili ovu uslugu, osnovala sam Udrugu. Drugi razlog osnutka bila je organizacija različitih kampanja. Nakon što sam oboljela od raka, prošla sam kroz sustav liječenja i vidjela sve nedostatke. Tijekom liječenja sam igrom slučaja ostala i bez posla i tada sam mislila da se to samo meni može dogoditi. Kasnije sam uvidjela kako je to veliki problem našeg društva. Naša Udruga provela je jedno malo istraživanje na tu temu. Na tjednoj bazi javljaju mi se žene koje zbog liječenja karcinoma ostaju bez posla, čak i na visokim menadžerskim funkcijama. Mislim da je to velik problem koji još nismo do kraja ni otvorili”, naglasila je Kalogjera.

Iskustvo borbe s rakom

“Suočiti se s dijagnozom maligne bolesti je strašan šok. Redovito sam se kontrolirala u bolnici Merkur kod doktora kojem vjerujem. Rekao mi je da mu je jedna moja cista suspektna i da bi ju trebalo punktirati, a ako rezultat bude loš napravio bi biopsiju. Tada mi je sve bilo jasno i znala sam da imam rak dojke. Doktor me ohrabrio rekavši mi da se rak dojke danas dobro liječi, no bilo mi je teško priopćiti obitelji loše vijesti. Tako teške životne situacije nitko ne može proći sam”, kazala je Kalogjera i dodala kako ženama s kojima je u kontaktu, u ovakvim situacijama sugerira da potraže stručnu pomoć.

“Imala sam veliku podršku djece i prijatelja koji su me vozili na kemoterapiju i vraćali i u znak zahvalnosti njima, pokrenula sam projekt besplatnog taxi prijevoza. Prijatelji su mi i materijalno pomagali budući da sam ostala bez posla”, ističe.

Nedostatak podrške

Psiholog Hrvoje Maleković rekao je da je pitanje osjećaja koji se kod pacijenata javljaju kada saznaju da su bolesni individualan. “Osjećaji se temelje na temeljnim vjerovanjima osobe. Kada se bolest i plan liječenja prihvate, emocije nisu toliko jake kao u slučajevima kada pacijent nema plan, a ima niže samopouzdanje. Postoje dvije varijante. Jedan dio pacijenata razmišlja kako se neće moći nositi s bolešću i tu se javlja veliki strah. Druga grupa pacijenata razmišlja kako je sama i tada se javljaju tuga i osjećaj napuštenosti”, rekao je Maleković.

“Što se tiče stručne podrške, nema dovoljno ljudi u sustavu za tu vrstu pomoći. Na razini doma zdravlja nekako smo se snašli, pa tako imamo centar za palijativnu skrb i centar za mentalno zdravlje. Kurativna skrb omogućuje pacijentu da se izliječi, a palijativna skrb omogućuje pacijentu da poveća kvalitetu života jer ona u velikoj mjeri ovisi o rezultatima liječenja. Centar za mentalno zdravlje nastoji nadopuniti odjel za palijativnu skrb i surađujemo tako da dajemo podršku obitelji te radimo s oboljelima koji su u remisiji”, ističe Maleković.

“Postoje različite vrste ličnosti i neke od njih doprinose u liječenju, a neke ne. Imate li nekoga tko je sklon prokrastiniraju bit će teže”, poručio je.

Cijelu emisiju možete pogledati ovdje: