U nekim župama blagoslov obitelji je već započeo. Veći broj župa blagoslov obitelji čine u vremenu od Božića do blagdana Sveta tri kralja. Stoga se Argumenti bave upravo blagoslovom obitelji. Kako će se odvijati ovogodišnji blagoslov? Koji je smisao blagoslova obitelji? Kako se najbolje za njega pripremiti? Je li nužno da svećenik uđe u sve prostorije stana ili kuće? Zašto se daje novčani dar? U Argumentima su gostovali fra Goran Rukavina, župnik župe Svetog Mihaela Arkanđela u zagrebačkoj Dubravi, vlč. Renato Belčić, župnik župe sv. Barbare djevice i mučenice u zagrebačkom Vrapču i vlč. Ivan Valentić, župnik župe sv. Martina u Dugom Selu.

Fra Goran Rukavina rekao je da ga korona virus u prošloj godini nije spriječio u blagoslovu obitelji. “Ljudi na koje sam naišao u župi Topusko gdje sam prije djelovao, a koji su imali korona virus stajali su uz prozor, na balkonu, ali se nisu bojali, dapače, bilo im je drago. Čak su smatrali da im u ovim kaotičnim vremenima Božji blagoslov potrebniji nego inače. Blagoslov obitelji kreće od sv. Ivana sve do završetka, ali do Tri kralja bi trebao trajati”, rekao je fra Rukavina. Na upit je li teško i naporno obavljati blagoslov obitelji fra Rukavina je rekao da je to za njega radost. “Govoreći iz svog iskustva, to nije teško. Nekada to bude radost, jer ako su ljudi otvoreni srca i ako si svjestan da će te primiti u svoju sredinu, onda s radošću ulaziš u njihov dom. Bio sam u sredini gdje nije trebalo zvoniti za ulazak već su me s radošću dočekivali na ulaznim vratima, a posebno me raduje susret s onima starijima, bolesnima i nemoćnima”, rekao je fra Rukavina.  Topusko je također pretrpjelo i velike potrese koji su zatekli taj kraj i okolicu prošle godine. “Nije nas to obeshrabrilo. Ljudi su kao za inat očekivali da svećenik dođe i bude s njima tamo prisutan”, posvjedočio je fra Rukavina.

Na upit o tome kako se obitelj može duhovno pripremiti za susret sa svećenikom odnosno blagoslov obitelji fra Goran citirao je riječi: Kršćani su pozvani da budu blagoslovljeni od Boga, zatim da budu Božji blagoslov drugima, a onda da blagoslivljaju kako bi i sami baštinili blagoslov. Najbolja duhovna priprema će biti da imaju otvoreno srce prema Gospodinu, zatim prema svećeniku koji ih blagoslivlja, a onda da imaju otvoreno srce jedni prema drugima unutar same obitelji. Nažalost, često puta unutar iste kuće, stana ili stubišta žive obitelji koje međusobno ne razgovaraju. Duhovna priprema bi bila da se najprije izmire jedni s drugima, učine neko djelo milosrđa jedni prema drugima te ako s tom spremnošću prime blagoslov u svoja srca i potkrijepe sakramentalnim životom, mislim da blagoslov od Gospodina neće izostati”, zaključio je fra Goran Rukavina.

Vlč. Ivan Valentić o prošlogodišnjem iskustvu blagoslova obitelji rekao je da nije znao što očekivati obzirom na koronakrizu, ali i zbog toga što mu je to bio prvi blagoslov obitelji u novoj župi.  Ipak, ostao je iznenađen vrlo lijepim i ugodnim iskustvom. “Vidjelo se da je, s obzirom na cjelokupnu situaciju, vjernicima to bilo vrlo važno, susresti se i razmijeniti koju riječ”, rekao je vlč. Valentić i nastavio da je “blagoslov obitelj tradicija u našem narodu. Meni je jako važno susresti se s obiteljima. Kada uđem u kuću, onda vidim tko su djeca i tko su im roditelji jer ih ne vidim uvijek zajedno na misi. Neki sjede na različitim mjestima u crkvi, a kada ih vidim onda sve povezujem. Razloga za primanje blagoslova obitelji ima mnogo. To je običaj koji ljudi ne žele izgubiti i zatvoriti vrata svećeniku te im je stalo do toga. Žele primiti Božji blagoslov, kratko se pomoliti i pred Boga staviti sve svoje borbe i muke. U tim susretima je potrebna riječ ohrabrenja jer su nekim župljanima preminuli njihovi najmiliji, pa je to onda i prilika da dođu do nas u župu na razgovor. Znamo da blagoslov obitelji ne traje dugo, ali u župnom uredu ili kod njih u kući nekom drugom prilikom možemo razgovarati i o drugim stvarima”, naglasio je vlč. Valentić. O smislu novčanog dara za svećenika vlč. Ivan Valentić rekao je da je najnezgodnija stvar kada usred molitve već gura u ruku novčani dar. “Kod nas je običaj da se daruje svećenika, ali se zapravo ne darivanju koje se obično čini prigodom blagoslova kuće rekao je da “to nije darivanje svećenika već je to za potrebe crkve. Vjernici su uvijek na različite načine za potrebe svoje župe pa tako čine i prilikom blagoslova obitelji. Makar je na stolu dar pa se može smatrati da je “ponuđeno” što je na stolu, kao što je običaj, to se ipak ne dira. Ako je obitelj namijenila darivati, ona će pronaći način da daruje. Materijalna pomoć je, naravno, važna jer se bez materijalnog može teško živjeti, raditi i graditi, pa i u pastoralnom smislu. To nije motiv zbog čega se kreće u blagoslov obitelji. Nismo propali zbog onih koji ne daju jer Crkvu ionako “drže” oni koji dolaze svake nedjelje i na taj način doprinose za sve crkvene potrebe i ono što kao zajednica Crkva čini na bilo kojem području”, posvjedočio je vlč. Valentić, a zaključio da “ako obitelji koje nisu kod kuće kada svećenik dolazi, a žele primiti blagoslov, uvijek se redovito jave. To se onda obavi neki drugi dan kada je moguće i onda se prilagođavamo njihovim potrebama i rasporedu.”

Vlč. Renato Belčić na upit u kakvom sve stanju mogu zateći domove župljana istaknuo je da je odraz vanjštine zapravo odraz njihove duhovnosti. “Ljudi žive na različite načine i to je jedna od čari blagoslova, da zaista možemo vidjeti kako žive. Nije u pitanju toliko siromaštvo, koliko je do siromaštva u glavi. Neki ljudi žive u neredu i to namjerno. Rekao bih, život im je neuredno posložen. To nije toliko pitanje siromaštva koliko manjka duhovnosti. Teško je u tom jednom kraćem susretu pobuditi mogućnost da život može biti ljepši jer su vanjske stvari izraz određenih navika jedne unutarnje stvarnosti koju živimo u sebi. Samo Bog vidi nečije srce, ali po vanjskim stvarima se vidi koliko je netko u doticaju sa samim sobom i svojim životom. To je uvijek pitanje duhovnosti”, rekao je vlč. Belčić i potvrdio da su takvi susreti s obiteljima koje proživljavaju neku bol, prilika za nošenje njihovih boli u svojim molitvama. “Tako je, nosimo breme naroda kojem smo poslani i među kojim živimo. Ne možemo biti odvojeni od njih. Dijelimo s njima sve. Jasno da se radujemo s onima radosnima kao što smo zabrinuti sa zabrinutima, ali naglasio bih da smo više zabrinuti za one kojima je sve ravnodušno”, naglasio je vlč. Belčić.

Životne situacije ponekad su nepredvidive i dogodi se da se čak unutar obitelji dogodi zavada i svađa. Velečasni Renato Belčić smatra da je biti u zavadi sa svojim bratom kontradiktorno zahtjevu blagoslova. “Blagoslov je izraz crkvenosti i zajedništva. Jednom sam doživio da se u jednoj kući u kojoj živi rodbina nisu željeli zajedno pomoliti i primiti blagoslov. To je kontradiktorno onome što blagoslov jest. Uzaludno je onda u tim situacijama škropiti i moliti za blagoslov ako je brat s bratom u zavadi. Nekada im kažem u tim situacijama neke stvari, možda i po svojoj naravi, malo žešće, ali samo zato jer mi je stalo do njih. Kažem i pokušam to unijeti u molitvu i nadam se da će taj blagoslov koji žele biti procjep kroz koji Božja milost može obnoviti i zacijeliti njihove odnose. Bog je svugdje sa mnom, a to nam blagoslov želi posvijestiti. Mogu Ga tražiti, On mene traži i želi ući u moj život. Blagoslov mi pomaže da se mogu tome ostvariti. Moramo otkloniti svako praznovjerno shvaćanje blagoslova kao da mi time manipuliramo jer je to izraz nevjere prema Bogu. Blagosloviti stvari i nabožne predmete me podsjeća da je On ovdje i da se brine za mene”, rekao je vlč. Belčić i potaknuo na kraju obitelji na duhovnu pripremu za primanje blagoslova. “Sići s uzvisina vlastite svemoći i ega gdje vidimo da nismo toliko moćni kao što mislimo. Bez obzira na situaciju, Bog je prisutan. Odnos s Gospodinom je susret. Dakle, upravo je objava Božje ljubavi koju vidimo na križu središte kršćanstva. Raspeti koji kraljuje sa svoga križa želeći svima reći: “Da, tu sam za tebe”!

Vlč. Ivan Valentić/Župnik župe sv. Martina biskupa u Dugom Selu

Vlč. Renato Belčić, župnik župe sv. Barbare djevice i mučenice u zagrebačkom Vrapču

Fra Goran Rukavina, župnik župe Svetog Mihaela Arkanđela u zagrebačkoj Dubravi