Argumenti HKR-a o važnosti otkrivanja vlastitih talenata
Zagreb (IKA)
U emisiji Argumenti Hrvatskog katoličkog radija u utorak 1. lipnja razgovaralo se o talentima i važnosti otkrivanja istih u vlastitom biću. Tako se, kako je naglasila jedna od današnjih gošći, Ivona Zgrabljić, "mogu događati promjene u svijetu".
Što su talenti? Kako ih otkriti? Možemo li ih umnažati ili pak zakopati? Treba li Crkva umjetnost i umjetnike? Kolika je odgovornost umjetnika? Zašto svojim radom, svojim talentima slave Boga? Koja su njihova svjedočanstva? Na ova i druga pitanja potražili smo odgovore u Argumentima.
Ivona Zgrabljić je savjetnica za osobni, karijerni i organizacijski razvoj, a u uvodnom dijelu emisije govorila je općenito o tome što se misli pod pojmom talent i koliko su neki talenti urođeni. “Najčešće se talentirane osobe povezuje s umjetnosti i kreativnim izražavanjem. Tu se misli na osobe koji su iznimni u slikanju, pjevanju, plesu, donekle i znanstvenici. Za talentiranost bismo mogli reći da je to ostvareni potencijal. Svaka osoba ima potencijal, to sjeme i mjeru potencijala kojom može upoznati sebe i sa tim učiniti nešto dobro u svijetu. Talenti su velikim dijelom urođeni, no koliko će oni biti manifestirani ovisi o okolini, posebice u vrijeme kada su djeca mala. Jako je važno davati djeci poticaje. Ako pričamo o talentima koje vidimo manifestirane, to uključuje potencijal, ali isto tako i razvoj potencijala, odnosno ono što smo dobili u okruženju. Postoji više vrsta talenata koji nisu toliko poznati.”
“Pojam talentiranosti je mnogo širi i dublji. Spomenula bih profesora Gardnera s Hardvera koji je autor teorije višestrukih inteligencija. On govori da smo talentirani na različite načine. Tako imate osobe koji imaju logističku, matematičku inteligenciju pa su više nadareni za brojeve, imate ljude koji imaju glazbenu inteligenciju ili imate ljude koji imaju egzistencijalnu inteligenciju. To su ljudi koji, rekla bih, slušaju vaš radio i promišljaju o smislu života. Mnogi filozofi su dali veliki doprinos u tom području. Onda imate intrapersonalnu inteligenciju i interpersonalnu inteligenciju koja je važna u komunikaciji s različitim ljudima. Važno je znati da možemo biti talentirani na razne načine. Važno je to pratiti kod sebe da možemo vidjeti u kojem području imamo angažiranost, veselje i radost jer nam to pokazuje da upravo u tom području posjedujemo nadarenost. Tema talenata je itekako važna da bismo učinili promjene u svijetu” istakula je Zgrabljić.
Eva Vukina odmalena je voljela crtati. Vrijeme za igru bilo je njezino vrijeme za slikanje i crtanje, a u osnovnoj školi često su njezini radovi bilo istaknuti iz većine. “Moj talent prepoznali su učitelji u školi. Vidjela sam da se i mojoj okolini moj rad svidio. To me potaknulo da se trudim i radim još više na svojem talentu i izgrađujem ga. Taj žar još uvijek postoji. Moj poziv da budem slikarica je odmalena i Bogu zahvaljujem na tome. Ne obraćam pažnju na zavidne poglede jer se trudim biti poticaj drugima. Meni je bitno potaknuti drugoga da i on radi na svojem talentu. Svaka osoba posjeduje talente koje je primio od Boga. Ne postoji osoba koja u nečemu nije dobra. Trebamo surađivati i poticati se da otkrivamo talente kod drugih jer smo ih od Boga primili. Talenti rađaju talentima. Ja sama istražujem uvijek nešto novo. Kad imaš jedan talent možeš čuda činiti.”
Vukina je usmjerila svoj talent na slikanje svetaca. No, tijekom studija morala se udaljiti iz svojeg doma i osamostaliti se. Bilo je teško otići u drugi grad, ali uz pomoć vjere i svijesti da je talent koji posjeduje Božji dar, kao zahvalu je odlučila činiti ono što ju ispunjava i vidi smisao. Usmjerila je svoj talent na slikanje svetaca. “Svjesna sam da je moj talent dar od Boga pa sam i kroz tu zahvalnost odlučila kroz slike Bogu dovesti što više ljudi. To me jedino ispunjava i daje smisao. Slikanje svetaca doživljavam kao molitvu. Primjerice, kada slikam lice Isusovo neprestano sam u mislima s Njim. Kada sam vidjela da moje slike nekome daju utjehu i nadu to me motiviralo da nastavim s tim,” zaključila je Eva Vukina.
Vanessa Mioč nakon povratka u Hrvatsku otkrila je molitvenu zajednicu Srce Isusovo i mnoge mlade koji pjesmom slave Gospodina. “U svim mojim životnim fazama glazba me uvijek pratila. Otkrila sam da je to način izražavanja koji mi najviše odgovara. Nakon povratka u Hrvatsku preko Facebooka sam čula za molitvenu zajednicu Srce Isusovo. Tamo sam otkrila da se pjesmom može slaviti Boga. Tako sam se upoznala i sa Alanom Hržicom i korak po korak je nastala naša prva zajednička pjesma. Svaka od mojih pjesama predstavlja drugačiju fazu u kojoj se osoba nalazi. Bogu hvala da pjesme dolaze do drugih ljudi. Želim se uvijek razvijati u svojim talentima i učiti. Svoj talent i dalje razvijam kroz školu pjevanja. Osjećam ponekad i frustraciju kada ne koristim talente koje imam. Program Talent4you pomogao mi je da shvatim zašto sam drugačija i prihvatim sebe zašto sam takva kakva jesam te uživam u tome. Kroz taj sam program počela shvaćati i druge, pogotovo članove obitelji s kojima živim.” Vanessa je u emisiji otpjevala svoju pjesmu naziva “Šutnja”. “Mislim da svatko tko se obrati ima potrebu mnogo moliti i pričati o Isusu. Često pritom može nastati i buka. No, potrebno je šutnjom i slušanjem prepoznati Božju volju koja je često bolja od onoga što možemo tražiti,” zaključila je mlada glazbenica.
Filip Panza, osim mnoštva talenata usmjerio se na glazbu i pjevanje. Još od malih nogu sa šest godina krenuo je u zbor. “Znao sam odmalena da me glazba prati i to su roditelji prepoznali u meni. Nisu me gurali da krenem tim putem već sam s dvanaest godina samostalno odlučio krenuti u glazbenu školu. Mislim da roditelji trebaju prepoznati talent u svakom djetetu, ali prepustiti tu odluku djetetu. Viđao sam i u glazbenim školama gdje djeca dolaze plačući, a to bi trebalo biti mjesto gdje ti razvijaš ono dano od Boga i usavršavati u svakom smislu. U rastu i razvoju mojeg talenta, primjerice prilikom pisanja pjesama, smatram da su sve nastale tijekom duhovnog putovanja u mojem životu i svaka nosi neku svoju priču. Filip Panza vodi zbor na Svetom Duhu. “Da, mi slavimo Gospodina kroz glazbu. Kaže sv. Augustin da tko pjeva dvostruko moli. To je naš oblik molitve i tu sam se pronašao kroz slavljenje. Moje obraćenje dogodilo se kroz glazbu. Ponovni ulazak u Crkvu dogodio se kroz glazbu. Odlučio sam svoje talente staviti Bogu na raspolaganje. Mnogo je tu molitve potrebno i sve što slavimo na euharistiji treba biti Bogu na hvalu i slavu”, zaključio je Filip Panza.