Isusovac o. Ivan Ike Mandurić, pučki misionar i duhovnik SKAC-a, kao promotor prvi put je u programu HKR-a predstavio ‘Akademiju kršćanskog aktivizma’ – o kojoj se u javnosti trenutno jako malo zna – a zaživjela je prošle godine kao pilot projekt na Pašmanu.

Ideja se rodila još za vrijeme ‘Referenduma o obitelji’ jer su njegovi organizatori, okupljajući se kod isusovaca u Palmotićevoj, uočili da naše političke opcije i stranke ne iscrpljuju sve ono što hrvatski čovjek u svome srcu nosi – njegovo domoljublje, njegovo kršćanstvo i sve drugo.

„Osjećalo se kako nema prostora da katolik Hrvat ili kršćanin ili dobar čovjek uopće svoju ideju, svoju energiju i svoje vrijednosti afirmira, odnosno da nije moguće delegirati tu ljubav, svoje domoljublje i to svoje kršćanstvo nijednoj instituciji; niti civilnoj, ali ni crkvenoj”, posvijestio je pater Ike.

Puno naših inicijativa i ideja ostaje neangažirano iščekujući kad će institucije to pokrenuti, dodao je uz ostalo zaključujući: „Postalo nam je jasno, zapravo, da je rješenje u tome da postanemo svjesni kako smo mi ti koji i osmišljavamo i pokrećemo i provodimo programe koje smatramo da su dobri, važni i potrebni.”

Drugi sugovornik aktivist Bruno Penava, inženjer elektrotehnike i član zajednice ‘Nanovo rođeni’, kaže da je njegov odgovor na problemsko pitanje ne samo da se vjernik katolik smije baviti politikom, nego da je ‘dužan’ baviti se politikom, pogotovo ako poznaje što Crkva o tome govori.

„Putem politike ne možemo riješiti sve probleme, ali možemo dati puno božanskoga društvu”, ističe Penava.

Iako nije čovjek koji voli moralizirati, ali – kaže – u najmanjem smislu svatko mora izaći na političke izbore, jer neizlazak na izbore je na neki način i i grijeh propusta. Ovdje je još nešto dodao: „Kada govorimo o politici postoji bavljenje politikom u užem i u širem smislu. U užem smislu to je borba za vlast preko političkih stranaka i parlamentarnih izbora, međutim politika u širem smislu, zapravo, predstavlja borbu za opće dobro i tu smo mi dužni sudjelovati, ali naravno poštujući uvijek odvojenost države od Crkve.”

„Sve je politika, ali politika nije sve.” Tom se, pak, krilaticom poslužio širi poznavatelj ovog hrvatskog društvenog konteksta Ivan Tašev, novinar Glasa Koncila. On naglašava da se trebaju znati granice političkog djelovanja i u tom kontekstu vjernik onda zna na koji način treba postupati.

„S druge strane katolički aktivisti, koji zaista predano rade, ipak trebaju čuvati” – smatra on – „taj svoj status građanske opcije; ne koketirati s političarima i ne dati se prodati, da tako kažem, za neke interese.”

Tašev procjenjuje da na tom području u Hrvatskoj imamo jednu čvrstu jezgru. Istina, bilo je nekih možda u prošlom desetljeću i sinergija s političkim utjecaj, „ali mislim da, ako smo čvrsto ukorijenjeni na Kristovoj poruci socijalnog služenja i življenja Evanđelja u svakodnevici, onda će biti izazova ali jasno je usmjerenje kojim treba ići”.

O. Mandurić je – također izdvajamo – rekao da, što se tiče Akademije kršćanskog aktivizma, za sada nema velikih troškova, plaćaju možebitne troškove oni koji su prepoznali tu potrebu, ali je siguran da onoga trena kada sve to malo više predstave javnosti ideja će biti i prepoznata i podržana.

Uskoro će krenuti s tribinama i s predavanjima putem društvenih mreža, a što se tiče samog katoličkog aktivizma ovaj isusovac iz Osijeka primjećuje da se evangelizacija nikada nije događala bez aktivista.

„Kršćanski aktivizam ne obuhvaća strogo ono područje koje se tiče nekakvih zapovijedi ili uskog područja vjere” – pojašnjava dalje o. Mandurić – „nego taj aktivist čak može djelovati i na području primjerice ekologije, ljudskih prava ili sličnoga ali to uvijek čini na kršćanski način.”

Svako područje života u kojem je kršćanin on je kao takav svjestan da je to što čini u isto vrijeme njegova dužnost, i zadaća, kao kršćanina i svjestan je ujedno da na taj način vrši i ispunjava ono što Krist od nas traži. Time ispoljava i svoju kršćansku ljubav te je zato također važan upravo baš takav način kako to čini.

„Mi se, dakle, ne borimo samo za vrijednosti. Naša nastojanja se ne iscrpljuju samo u tome da se borimo primjerice za zaštitu života od rođenja, već je jako bitno kako to činimo. Jesmo li u tome agresivni, koristimo li se prljavim trikovima ili to činimo s poštovanjem, uvažavanjem, respektom, poštivanjem onoga koji je možda na suprotnoj strani, a to može biti i na području umjetnosti, znanosti, odnosno na svakom području ako to činimo u toj svijesti, nakani i na taj kršćanski način”, poručio je o. Ivan Ike Mandurić.