AUSTRIJA: REKORDNI BROJ ISTUPA IZ CRKVE
U Austriji upravo objavljena crkvena statistika pokazala je rekordni broj istupanja iz Crkve u 1999. godini. Riječ je o 44.361 osobi, što je posljednji put zabilježeno 1995. godine, kada je iz Crkve istupilo 44.304 vjernika, no nakon toga se broj smanjio i ustalio na oko 32.000.
Beč, 4. 5. 2000. (IKA) – U Austriji upravo objavljena crkvena statistika pokazala je rekordni broj istupanja iz Crkve u 1999. godini. Riječ je o 44.361 osobi, što je posljednji put zabilježeno 1995. godine, kada je iz Crkve istupilo 44.304 vjernika, no nakon toga se broj smanjio i ustalio na oko 32.000. Predsjednik Austrijske BK kardinal Christoph Schoenborn smatra da su uzroci te zabrinjavajuće pojave brojni i složeni, od opće skepse prema velikim institucijama do razočaranja u određenog predstavnika Crkve ili u neku crkvenu odluku. No, bečki nadbiskup upozorava kako nitko ne može dugoročno zanemarivati pitanje smisla, čak i ako misli “da neko vrijeme može bez religije”. U jednom sve anonimnijem svijetu ključni je osobni kontakt, osobna veza s vjerskom zajednicom. Zajednica gdje ne postoji takav odnos vrlo će brzo biti napuštena, i s tim se izazovom u jednakoj mjeri suočava pojedini vjernik, kao i Crkva u cijelosti, ističe kardinal. Također napominje kako je u prvom kvartalu ove godine broj istupanja iz Crkve za trećinu manji no prethodne, a u porastu je i broj pristupanja Crkvi. Dodao je kako ti podaci, nažalost, nisu našli mjesto u novinskim stupcima.
Potpredsjednik ABK biskup u Grazu Johann Weber ističe važnost jakog dušobrižništva u župama kao najbolje “protumjere” napuštanju Crkve, koje je u njegovoj biskupiji protekle godine doseglo najviše brojke. Upozorava kako samom istupanju prethodi duže razdoblje “udaljavanja”, nakon kojega je za službeni izlazak dovoljan i možda beznačajan povod.
Predsjednik Austrijske katoličke akcije teolog Christian Friesl ocjenjuje da su istupanja iz Crkve seizmograf crkvenog stanja, pa posljednje brojke ukazuju ne samo neposredne povode već i dublje probleme. Budući da još nije došlo do pomirenja Crkve i postmoderne sadašnjosti, Crkva se doima kao “anakronističko strano tijelo u pluralističkom i individualističkom #!sve je moguće#! društvu”, tumači Friesel. Među neophodnim mjerama za nadilaženje takva stanja teolog navodi veću osjetljivost na složenost prilika modernog čovjeka, kojemu se mora pristupati s obzirom na specifičnosti njegova životopisa, spola, starosti i vjerskog iskustva. Preduvjetom uspješne inkulturacije kršćanstva u današnje društvo Friesel smatra “ishodište tražiti u konkretnom slučaju”. Pritom smatra da je ulaganje u “stručnost i čovječnost”, odnosno kompetentne crkvene suradnike i predstavnike najvažnija investicija za budućnost Crkve.
Predstavnik austrijskog pokreta “Mi smo Crkva” Hubert Feichtlbauer kao glavni uzrok rekordnog istupanja navodi “nedovoljnu atraktivnost” Crkve, koja danas “ne nudi poticaje za svakodnevni život”. Feichtlbauer smatra da Crkva u svojoj pojavnosti proturječi vlastitom nauku – a gdje to nije slučaj, kao na primjer kod Caritasa, crkvene ustanove i danas uživaju visok ugled.