Predslavitelj potaknut pročitanim ulomkom iz Evanđelja po Ivanu (6, 22 – 29) spomenuo se sv. Benedikta koji je provjeravao traže li oni koji žele ući u zajednicu, samostan, stvarno Boga. Provjeravao je tri stvari: molitvu, poslušnost i služenje.

Molitva pokazuje tražimo li stvarno Boga, kazao je propovjednik Milanović, poslušnost znači da dok molimo, slušamo što nam Bog govori da ne bismo svojevoljno nešto radili. Služenja su bila jako teška jer je trebalo provjeriti je li taj koji je došao spreman služiti braći i bližnjima koji kucaju na samostanska vrata.

Citirao je i misao sv. Augustina: „Nikada ja tebe, Gospodine, ne bih pronašao, da ti nisi mene prvi tražio“, te poručio okupljenim vjernicima da Bog njih prvi traži, njihovo traženje je samo odgovor na Božje traženje.

Apostoli Filip i Jakov su tražili Boga i bili su sretni kad su ga našli, kazao je, a naše društvo je puno neiskrenog traženja Boga.

Dok slušamo poziv Isusa da ga tražimo i da ne radimo za hranu propadljivu  te da tražimo ono što je vječno, trebamo ići putem sv. Jakova i drugih svetaca koji nam trebaju biti uzor te biti „ponizni“ i „mali“ jer samo tako možemo prepoznati jesmo li iskreni tražitelji Boga – zaključio je o. Milanović.

Misu je suslavio upravitelj Župe sv. Andrije don Marin Lučić. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor Župe sv. Andrije pod vodstvom prof. Luce Ćatić.

Poslije mise upriličeno je predavanje arheologa i povjesničara umjetnosti Ivana Viđena koji je okupljene vjernike kroz prikazane slajdove upoznao s poviješću samostana i crkve sv. Jakova.

Godine 1222. vlastelin Miho Gundulić i njegova supruga Dobroslava ravnopravno su dali donaciju dubrovačkim benediktincima da se osnuje samostan sv. Filipa i Jakova. S vremenom je naziv za samostan ostao samo sv. Jakov od Višnjice kako ga nazivaju svi povijesni dokumenti, a Višnjica je vjerojatno bio zaselak na tom području.

Benediktinska baština na području bivše Dubrovačke Republike nije mala, a sv. Benedikt je svetac obiju Crkava. Viđen je također govorio i o drugim sačuvanim umjetninama koji su se vjerojatno nalazili u ovom samostanu. Kazao je i kako najstarija fotografija Dubrovnika potječe iz šezdesetih godina 19. stoljeća i na njoj se vidi ovaj samostan. Samostan je zatvoren padom Republike.

Krajem prošlog stoljeća napravljena su istraživanja s ciljem što bolje zaštite samostana i crkve, koji su značajan renesansni graditeljski pothvat do danas nedovoljno istražen i prepoznat u javnosti.