„Neka ova knjiga bude prilog povijesti i sadašnjosti Cirkovljana, izražen pisanom riječju i slikopisima. Poštovani sumještani, želim vam da listajući stranice ove knjige uživate u našem Cirkovljanu; u knjizi možete otkriti dugu povijest našega mjesta. Želim vam da se – s osmjehom na licu, pa makar i sa sjetom i tugom u srcu – sjetite naših sumještana koji su nas pretekli na zemaljskom putu, a tijekom stoljeća su gradili, voljeli Cirkovljan i čuvali spomen na njega“, ističe dr. Berljak u uvodnoj riječi na prvim stranicama monografije koja na 416 stranica obrađuje povijesti Cirkovljana, od rimskih vremena pa do danas. Više od 700 objavljenih fotografija svjedoči o ljepoti, umjetnosti i uljudbi Cirkovljana, obrazovanju, odgoju, običajima i zanatima, o solidarnosti i civilnoj zaštiti, o stradanjima mjesta i njegovih mještana za vrijeme komunizma, o prijevarama i otuđenjima zajedničkih dobara, ali i o zabavnim, političkim, sportskim i inim događanjima tog mjesta.

Cirkovljan je dobio ime po crkvi, cirkvi, po vjerskom objektu, po crkvi sv. Lovre koja je bila, a i danas je središte u prvom redu vjerskog života mjesta, ali i puno više od toga. Stari spisi donose različite varijante pisanja naziva toga mjesta: Czirkovlan, Czirkovlyan, Czirkovlyán, Czirkovgirl, Circulian, Czircoblan. Crkva sv. Lovre u Cirkovljanu već je 1334. godine bila župna crkva, ne samo za Prelog nego i za dio Donjeg Međimurja, kako to proizlazi iz zapisnika vizitacije arhiđakona Ivana, koji izričito spominje cirkovljansku crkvu: da je de Perlok, tj. preloška crkva, a ne in Perlok, smještena u Prelogu.

Budući je u središtu mjesta crkva sv. Lovre, autor piše i o životu tog poznatog đakona i mučenika iz 3. stoljeća, njegovom čašćenju u Rimu, Amasenu, Cirkovljanu i u ostalim važnijim mjestima u Hrvatskoj. Opisuje i Trg svetoga Lovre, kojeg je posljednjih godina uz mnoge druge donatore uresio brojnim umjetničkim djelima, koja su „ne samo ukras nego i spomen na važne osobe i događaje iz naše povijesti i sadašnjosti“.

Pišući o stvaralaštvu dr. Berljaka, urednik i autor popratne riječi u knjizi mons. Nedjeljko Pintarić navodi: „Posljednjih nekoliko godina objavio je više knjiga o međimurskoj i hrvatskoj povijesti, svjedočanski uvjeren da je ‘od neprocjenjive važnosti učenje o onome što nas okružuje naša materijalna i nematerijalna, duhovna baština koja je ujedno dio našega identiteta’. Iz tog životnog creda nastala su i brojna druga crkvena i kulturna ostvarenja kojima je Berljak idejni začetnik, pisac, mecena, trudbenik i promicatelj. Tim svojim radom jasno upućuje na važnost njegovanja, čuvanja i trajnu izgradnju identiteta kao osnove osobnog, obiteljskog, crkvenog, društvenog, političkog i svekolikog života, koji se ne može ‘graditi bez poznavanja opće povijesti, ali ni mimo zavičajne povijesti‘. Samim time i poručuje da se svoj zavičaj i domovina voli radom“.

Autor piše knjigu svojim sumještanima, ali će i mnogi drugi čitatelji naći u knjizi poticaj za ljubav prema svome rodnom kraju jer pred njih stavlja mnoštvo provjerenih informacija i dočarava odnose u društvenim od lokalnog do državnog karaktera. „Kako bi simbioza prošlosti i sadašnjosti donosila i plodove u budućnost, autor Berljak svojim velikim životnim iskustvom i mudrošću, sabranima u knjizi, nudi novim naraštajima mjesto susretanja, upoznavanja i poštivanja i daje nove poticaje stvaralaštva. Opisujući vjerski, uljudbeni, kulturni, društveni, gospodarski, zabavni, sportski i svekoliki život u Cirkovljanu, autor Berljak ne zaobilazi ni devijacije koje su bile nametane bilo od okupatorskih mađarskih politika i pojedinaca ili aktivnosti komunističke ideologije, nacionalizacije, privatizacije…. Takve su devijacije često unosile razdor među stanovništvo, ali se uvijek našlo mudrih i razboritih pojedinaca koji su nosili kreativnu luč zajedništva i pomirenja, kanalizirajući i razvijajući stvarnost do punoće osobnoga znaka, osiguravajući tako sebi i svome naraštaju ime i trag u vremenu, ali i u vječnosti. Žrtva takvih urodila je plodovima da Cirkovljan bude lijepo i ugodno mjesto za življenje te da se posjetitelji u njem osjećaju lijepo te iz njega ponesu drage uspomene“, piše mons. Pintarić u popratnoj riječi, ističući da „posebnu zanimljivost monografiji daju fotografije, zemljovidi i sav popratni slikovni materijal“ koje je autor prikupio s mnogih strana, ponudivši čitatelju da mu monografija „bude zanimljiva i za studiozno čitanje, kao i za letimično pregledavanje slikovnih priloga“.

Premda je povijest Međimurja bila teška i turbulentna, autor je opisuje kao sretnu jer je duh katoličke vjere i hrvatstva u Cirkovljanu duboko ukorijenjen i prisutan, što je bio temelj opstanka hrvatskog puka nasuprot svim dosadašnjim pokušajima otuđivanja i odnarođivanja. Toj narodnoj svijesti pridonijeli su i mnogi dobri i istaknuti Cirkovljančani i Cirkovljančanke koji su nesebično djelovali na nacionalnom, vjerskom, kulturnom, znanstvenom i ekonomskom području, a da nisu zaboravili svoje korijene makar bili i daleko od zavičaja. Zavjet da vrati barem mali dio zavičaju iz kojeg je potekao, kako je to rekao i rimski pjesnik i satiričar Horacije u svojoj poznatoj rečenici „Hoc erat in votis“, dr. Berljak je ispunio i u biografijama i opisima svih takvih koji su doprinijeli boljitku rodnog im mjesta.

Osvrćući se na okolnosti i način života sela u svojoj mladosti, primjećuje da je unatoč oskudici i neimaštini „bilo opće veselje, zaboravili smo siromaštvo, sve brige i probleme života“… Želi da se takva radost živi i dalje. Pronalazeći i ističući u jednostavnim ljudima svoga mjesta životvorne iskre altruizma, unoseći ponekad s posebnim emocijama u svoje pisanje cirkovljanske kajkavske izričaje, Berljak je u 18 poglavlja monografije podigao neizbrisivi spomenik lijepih riječi svom rodnom kraju, ljudima, događajima i doživljajima.