Sve okupljene pozdravio je preč. Ivan Lenić, domaći župnik te je izrazio dobrodošlicu predavačici – doc. dr. sc. s. Silvani Fužinato, profesorici na KBF-u u Đakovu. S. Silvana prisutne je uvela u svoje predavanje molitvom, a zatim čitanjem ulomka iz Ivanova evanđelja koji opisuje događaj susreta Marije Magdalene s uskrslim Kristom (Iv 20, 11-18).

Uvodeći u predavanje, s. Silvana istaknula je kako se tijekom povijesti Mariji Magdaleni nepravedno zalijepila etiketa bludnice. Od oltarnih slika, kipova, do propovijedi i razmatranja, svuda se spominje Marija Magdalena kao bludnica i preljubnica, a to je biblijski netočno i tu nepravdu treba pomalo ispravljati. Marija Magdalena pogrešno se poistovjećuje sa ženom iz Lukina Evanđelja koja je Isusu došla pomazati noge. To nisu iste osobe. Tu nepravu jednim dijelom ispravio je papa Franjo kada je spomendan Marije Magdalene uzdigao na razinu blagdana, a slavimo je 22. Srpnja, napomenula je s. Fužinato.

Ono što znamo iz Evanđelja o Mariji Magdaleni jest to da ju je Isus izliječio od sedam zloduha te znamo da je duhovno i tjelesno izliječena od tada ušla u uski krug žena koje će Isusa pratiti od početka do kraja njegova javnog djelovanja. U ključnim trenutcima Marija Magdalena je uvijek tu uz Isusa, podsjetila je s. Silvana te pojasnila kako događaj susreta Marije Magdalene s uskrslim Kristom započinje u mraku.

„Ivan, za razliku od sinoptika, naglašava da je Marija Magdalena došla na Isusov grob prvoga dana u tjedno još za mraka. Taj mrak simbolizira stanje Marije Magdalene nakon Isusove smrti. Ona je u tuzi, u očaju, u mraku nevjere i beznađa jer je umro njezin Gospodin. Marija Magdalena stoji izvan groba i plače, u svojoj nemoći i paraliziranosti. Boji se suočiti s praznim grobom. U jednom trenutku zaviruje u grob, i to je prvi pokret njezina duha kojim se susreće sa stvarnošću. Vidjela je dva anđela koji su trebali biti znak Isusova uskrsnuća, no ona u svojoj boli ne vidi taj znak. Njen odgovor Uzeše Gospodina mojega, i ja ne znam gdje su ga stavili daje nam do znanja da Magdalena izražava svoj prisan odnos sa Gospodinom jer smatra da posjeduje Gospodina. Ona je zarobljena svojim poimanjem odnosa s Isusom. Ta zarobljenost koči je da prepozna znakove uskrsnuća. To je problem i u našim međuljudskim odnosima, kada nekoga volimo na način posjedovanja. Ljubav nije posjedovanje nekoga, nego pripadanje nekome. Uočavamo bitnu razliku. Ljubav je jedino moguća u slobodi, kada nekome pripadamo, a ne kada nekoga želimo posjedovati. Ako težimo za posjedovanjem nekoga, onda toj osobi uskraćujemo slobodu, onda tu osobu želimo za sebe, onda je ne volimo“, pojasnila je predavačica.

U nastavku predavanja s. Silvana je razložila: „U jednom trenutku Magdalena se okreće, uspijeva okrenuti leđa grobu te se okreće Isusu, kojega još ne prepoznaje. Ženo što plačeš? Koga tražiš? Ona misli da je to vrtlar, i još u tuzi pita gdje je tijelo njezina Gospodina. Tada joj se Isus obraća imenom Marijo. Ključan trenutak upoznavanja ime je koje Isus izgovara. Ona prepoznaje glas svoga pastira, osobe koja ju voli i tek kada čuje svoje ime, izgovoreno od Isusa, ona odgovara: Učitelju moj! Isus je šalje, i ona postaje apostolom apostola. Gdje susrećemo Isusa? Na putu prema bratu i sestri. Pripadati Bogu znači pripadati braći i sestrama. Nema izabranja bez poslanja. Moje ostvarenje uvijek uključuje poslanje drugome. Mi kršćani smo ljudi puta. Na putu smo, poslani, prema drugome“, rekla je s. Fužinato.