Biografija zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića

Nadbiskup zagrebački Josip Bozanić rođen je 20. ožujka 1949. godine u Rijeci, od oca Ivana i majke Dinke rođene Valković. Osnovnu školu je pohađao u Vrbniku na otoku Krku, a klasičnu gimnaziju u Pazinu, gdje je maturirao 1968. godine. Iste jeseni započinje filozofskoteološki studij u Rijeci, ali ga je u polovici akademske godine morao prekinuti zbog odsluženja vojne obveze. Po odsluženju vojne obveze nastavlja bogoslovski studij u Rijeci, a završava ga u Zagrebu gdje je diplomirao na Katoličkome bogoslovnom fakultetu.

Krčki biskup Karmelo Zazinović ga je zaredio za svećenika 29. lipnja 1975. godine u Krku. Iste je godine imenovan biskupskim tajnikom. Tu je službu vršio od 1975. do 1976. i od 1978. do 1979. godine. U međuvremenu od 1976. do 1978. bio je župni vikar u Malom Lošinju, te upravitelj župe Veli Lošinj.

U to vrijeme upisao je i postdiplomski studij na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je 1979. godine postigao diplomu magistra teologije u dogmatskoj specijalizaciji. Biskup ga šalje na daljnji studij u Rim gdje je kao pitomac Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima nastavio studij teologije na Gregorijanskom papinskom sveučilištu i potom crkveno pravo na Lateranskom sveučilištu te postigao diplomu licencijata iz crkvenog prava. Po povratku iz Rima imenovan je kancelarom Biskupskog ordinarijata 1986., a 1987. godine generalnim vikarom Krčke biskupije. Od 1988. do 1997. godine predaje dogmatsku teologiju i crkveno pravo na Teologiji u Rijeci. Kad je godine 1987. osnovana Komisija Justitia et pax BKJ bio je uz predsjednika biskupa Srećka Badurinu potpredsjednik Komisije. Tu je dužnost obnašao do 1993. godine.

Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je biskupom koadjutorom krčkim 10. svibnja 1989. godine. Za biskupa ga je zaredio kardinal Franjo Kuharić u krčkoj katedrali 25. lipnja 1989. godine. Službu biskupa koadjutora obavlja do 14. studenoga 1989., kada postaje dijecezanski biskup krčki. Za vrijeme bolesti nadbiskupa metropolita riječko-senjskog dra Antona Tamaruta bio je od 5. lipnja 1996. do 22. studenog 1996. godine apostolski administrator riječko-senjske nadbiskupije. U Biskupskoj konferenciji obavlja razna zaduženja. Od 1889. do 1997. godine bio je predsjednik Vijeća za laike. U više mandata član je Biskupske komisije za Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu. Više je puta predstavljao našu Biskupsku konferenciju na zasjedanjima biskupskih konferencija po raznim zemljama Europe kao i u međukonferencijskim tijelima. Kad je 1993. ustanovljena Hrvatska biskupska konferencija bio je u svim mandatima član Stalnog vijeća HBK. Od početka je član, a od 1996. i predsjednik Komisije HBK za odnose s državom. U to su vrijeme sklopljeni međunarodni ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske.

Zagrebačkim nadbiskupom imenovan je 5. srpnja 1997. godine, a službu zagrebačkog nadbiskupa i metropolita preuzeo je 4. listopada 1997. godine. Iste je godine izabran za predsjednika Hrvatske biskupske konferencije. Godine 2002. ponovno je izabran za predsjednika HBK. Godine 1998. kao zagrebački nadbiskup i predsjednik HBK pozdravio je Svetog Oca u Zagrebu za njegovog drugog apostolskog pohoda Hrvatskoj, a u Mariji Bistrici u obredu beatifikacije zamolio Svetog Oca da kardinala Alojzija Stepinca proglasi blaženim. Na blagdan blaženog Alojzija Stepinca, 10. veljače 2002. najavio je Drugu nadbiskupijsku sinodu i započeo pripremu.

Sudjelovao je u Rimu na obim Posebnim biskupskim sinodama za Europu 1991. te 1999. godine. Na drugoj Sinodi izabran je i od Ivana Pavla II. potvrđen za člana Posebnog vijeća za Europu pri Tajništvu Biskupske sinode u Rimu. Godine 2001. izabran je za prvog potpredsjednika Vijeća europskih biskupskih konferencija. Član je Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata i Papinskog vijeća za laike. Papa Ivan Pavao II. najavio je Bozanićevo uvrštenje u zbor rimskih kardinala u nedjelju 28. rujna 2003. Kreiran je za kardinala na konzistoriju u Vatikanu 21. listopada 2003.