Prisiljen napustiti Nikaragvu u travnju 2019. zbog svoje obrane prosvjednika protiv režima Daniela Ortege i Rosario Murillo – čija je represija, prema Međuameričkom sudu za ljudska prava, odnijela više od 350 života – pomoćni biskup Manague Silvio Báez upozorio je u razgovoru iz egzila na nerazumnost i okrutnost koje, prema njegovu mišljenju, obilježavaju diktaturu u toj zemlji.

To je rekao odgovarajući na pitanje o poruci koju je 18. travnja 2018. uputio režimu, nakon što je diktatura započela brutalnu represiju. Biskup je komentirao da je ta poruka „danas još aktualnija. Ponovno bih im je rekao u lice, isto ono što sam im rekao prije osam godina: Budite razumni!“

„Jedno od najtragičnijih obilježja ove diktature jest nerazumnost. Uz nerazumnost dolazi i okrutnost. Ali nerazumnost ovoga sustava je sablažnjiva“, rekao je mons. Báez u razgovoru za nikaragvanski dnevnik Confidencial, vođenom u Madridu u Španjolskoj, gdje je prije nekoliko dana boravio radi sudjelovanja na kongresu u Ávili.

Govoreći o žrtvama represije, istaknuo je da je proliveno previše krvi i naneseno previše boli da bi sve to bilo uzalud. Izrazio je nadu da će Bog primiti patnju naroda i učiniti je zalogom novoga poglavlja u povijesti Nikaragve.

Od 2018. godine nikaragvanski režim pojačao je progon Katoličke Crkve. Vlasti nadziru svećenike, protjerale su redovnice, oduzele crkvenu imovinu i novčana sredstva, zabranile svećenička ređenja te prognale više biskupa, među kojima i mons. Báeza, koji danas živi u Miamiju na Floridi. Ondje svake nedjelje predvodi misu u župi sv. Agate zajedno s dvojicom nikaragvanskih svećenika koji su također morali otići u egzil.

Mons. Báez osvrnuo se među ostalim i na šutnju unutar Crkve. Istaknuo je da postoji negativna šutnja, kada se šuti iz straha od sukoba s moćnicima ili političkim strukturama. „Najlakše je šutjeti. Crkva upada u napast kada šuti kako bi izbjegla probleme s onima koji imaju moć“, upozorio je.

Dodao je da je Crkva pozvana biti hrabra i transparentna zajednica koja naviješta Božju riječ, a ne zajednica šutnje. Istodobno je naglasio kako postoji i pozitivna šutnja – ona koja služi molitvi, razboritosti i slušanju Gospodina. Prisjetio se i riječi koje je izgovorio prije odlaska iz Manague: „Razapeti narod uvijek će uskrsnuti.“ Time je želio poručiti da za Boga nikada nije sve izgubljeno te da i nakon najdublje tame može zasjati novo svjetlo.

Mons. Báez spomenuo je i biskupa Rolanda Álvareza, biskupa Matagalpe i apostolskog upravitelja Estelíja, koji je bio nepravedno osuđen na više od 26 godina zatvora zbog navodne izdaje domovine, a potom u siječnju 2024. protjeran iz zemlje. Kazao je da je duboko proživljavao njegovu patnju te da je neumorno podizao glas u Sjedinjenim Američkim Državama i medijima kako bi pridonio njegovu oslobađanju.

Prisjećajući se odluke pape Franje da 2019. napusti Nikaragvu, mons. Báez priznao je da mu je to bilo iznimno teško prihvatiti. „Dugo sam raspravljao s papom Franjom, ali on je bio uvjeren da je to najbolje. Rekao mi je: ‘Ne želim još jednog biskupa mučenika u Srednjoj Americi. Poslušaj me, znam što ti govorim.’ Na kraju sam shvatio da je želio zaštititi moj život“, ispričao je. Mons. Báez podsjetio je da se papa Lav XIV. u kolovozu 2025. susreo s prognanim nikaragvanskim biskupima. „Papa vrlo dobro poznaje stanje u Nikaragvi. Zna što se događa s Crkvom i uvjeren sam da će donijeti odgovarajuće odluke. On je duboko duhovan, mudar čovjek koji zna slušati i ne donosi ishitrene odluke“, rekao je.

Dodao je kako vjeruje da promjene u Nikaragvi ovise o ljudima koji su ostali u zemlji te da sanja o domovini u kojoj će ljudi moći slobodno dijeliti svoje ideje i dobra, živjeti u solidarnosti i pravednosti te u kojoj različito mišljenje neće biti zločin. „Sanjam zemlju u kojoj će vladati istinski mir utemeljen na društvenoj pravednosti. Vjerujem da je to moguće i siguran sam da ćemo to ostvariti. Domovina je u srcu. A ja volim Nikaragvu“, zaključio je mons. Báez, a prenosi ACIPrensa.