Biskup  Bogović u propovijedi je spojio dvije važne teme, povijest nastanka hrvatske neovisnosti kao i temu mučeništva koja je okupila umjetnike na likovnoj koloniji. „Možda će se nekome činiti čudno da ovo svetište povezujemo s neovisnošću Hrvatske, što današnjim danom obilježavamo. Ima doista mnogo toga na ovom svetom hramu što upućuje na hod Hrvata prema izgradnji samostalne i neovisne države. Na pročelju prema Krbavskom polju u planu je postavljanje triju medaljona papama koji su nam u tome pomogli. U prvom će biti lik pape Ivana VIII. koji je 879. priznao hrvatsku državu kneza Branimira. To je prvo međunarodno priznanje hrvatske države. To izražava i veliki portal na ulazu, gdje je upisana i ta 879. godina. U drugom medaljonu bit će lik pape Grgura VII. koji je 1075. poslao kraljevsku krunu hrvatskom kralju Zvonimiru. Biti primljen u papinske saveznike u to vrijeme, značilo je mnogo za svakog europskog kralja. Doista je Hrvatska u Zvonimirovo vrijeme bila jaka pod svakim vidom, sa zavidnim blagostanjem o čemu su govorila i naredna stoljeća. Treći medaljon bit će s likom Ivana Pavla II. Taj papa je prvi priznao samostalnu hrvatsku državu i na razne načine joj pomagao. On je na pragu trećeg tisućljeća pozvao sve narode da popišu i časte svoje mučenike. Mi smo se odazvali i sagradili hrvatskim mučenicima velebno svetište, a velikome papi podigli spomenik pred Crkvom hrvatskih mučenika. Od spomenika Ivanu Pavlu II. ide crveni trak do oltara u svetištu u kojem su moći mučenika kardinala Alojzija Stepinca. Mnogo se citira njegova rečenica da hrvatski narod ima pravo na svoju državu. Nije rekao onakvu kakva je bila, nego općenitu na svoju samostalnost“, zaključio je biskup Bogović svoj osvrt na Crkvu hrvatskih mučenika u kontekstu hrvatske neovisnosti te poručio da nije slučajno čuvar svetišta Josip Šimatović izabrao današnji dan da se ovdje misom obilježi završetak Likovne kolonije o mučeništvu.