Program je započeo komemoracijom kod spomenika poginulim braniteljima u gradskom parku, nastavljen kolonom sjećanja središtem grada, misom u župnoj crkvi Presvetog Trojstva, a zaključen satom povijesti pod nazivom „Da se ne zaboravi“.

Vijence za poginule Slunjane položili su izaslanik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, izaslanik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović umirovljeni general Mladen Markač, zamjenik ravnatelja policije Željko Prša, načelnik PU karlovačke Darko Bratić, saborska zastupnica Marija Jelkovac, zamjenica karlovačkog župana Vesna Hajsan Dolinar, karlovački gradonačelnik Damir Mandić, domaći gradonačelnik Jure Katić i predstavnici brojnih udruga.

Molitvu odrješenja predvodili su slunjski župnik mons. Mile Pecić i vojni kapelan don Milenko Majić. Slijedila je kolona sjećanja središtem Slunja ulicom S. Radića do spomenika trojici ubijenih policajaca te do župne crkve Presvetog Trojstva.

Misu je predvodio umirovljeni gospićko-senjski biskup Mile Bogović u koncelebraciji mons. Pecića, vojnog kapelana i dekana karlovačkog vojnog dekanata don Milenka Majića, župnika Cetingrada Stanka Smiljanića, Kosinja Pere Jurčevića i Cvitovića i Lađevca Šime Božića. „Danas se sjećamo naše braće koji su dali svoje živote, ne radi gorčine, već da crpimo hrabrost iz njihovih žrtava“, istaknuo je na početku mise mons. Pecić.

Biskup Bogović u propovijedi je istaknuo da se Hrvatska 1991. godine opredijelila za samostalnost i zato je napadnuta, no imala je mnogo branitelja koji su krenuli u obranu hrvatske samostalnosti. Na njezinom je tijelu bilo mnogo rana, Vukovar, Škabrnja, Gospić, a svakako i Saborsko, Slunj, Rakovica i Cetingrad. Tu se očitovalo zdravlje hrvatskog tkiva na ovim prostorima. Bez tog braniteljskog osjećaja u našem narodu, bez spremnosti da se i vlastitim životima brani svoje obitelji, svoja sela i gradove, svoj narod, ne bi bilo Hrvatske samostalne države. Valja se toga prisjetiti i obnoviti ideale koji su tada pokretali našega čovjeka. To obnavljamo i ovim okupljanjem, rekao je biskup Bogović. U propovijedi je posebice govorio o plemenitoj i svetoj ulozi branitelja. On u prvom redu gleda ugroženo dobro koje treba sačuvati. Zato je biti branitelj uzvišena služba i uloga, pojasnio je.

Upozorivši kako se nama nameće konfuzija da i nisu postojali s jedne strane napadači, a s druge branitelji nego da su obje strane jednako napadačke, biskup je naznačio osobine napadačkog i braniteljskog mentaliteta.

„Napadački mentalitet ide za tim da se na drugoj strani uočavaju samo slabe strane. Što manje dobra a više zla, veći je razlog za napad. Treba stvoriti dojam da na drugoj strani i nema dobra. Zato se napadom samo dobiva jer se time zlo uklanja. Napadač sužava vrijednost onoga kojeg napada na ono što ne valja, na ono što treba uništiti. Eventualni nedostatak poistovjećuje s cijelom osobom. Nastaje potreba za više zloće na drugoj strani. Onda se ona povećava i umnaža. Prisjetite se kakva je bila predratna propaganda o hrvatskom narodu i hrvatskoj državi (genocidan narod i zločinačka država!). To je napadački mentalitet koji ima za cilj uništavanje. Takav mentalitet dolazi do izražaja i u vrijeme kada oružje miruje. I tada se drugim sredstvima ističu negativnosti onoga kojega se želi napasti. Dobro je razrađen sustav optuživanja, a nerazvijen osjećaj za praštanje. Cilj je isti kao i u ratu, samo što su metode drukčije. Uvijek se moglo razjariti svjetinu da traži krv; uvijek će biti Pilata koji će osuditi nedužne i oprati ruke“, pojasnio je mons. Bogović.

„Braniteljski mentalitet ide za tim da se zaštiti ugroženo dobro: pravda, sloboda, mir; tj. da se ljudima osigura pravda, život u slobodi i miru. Branitelj gleda ljude i vrijednosti koje treba zaštititi, spasiti. Kod branitelja je razvijen osjećaj spremnosti na opraštanje i za zaštitu vrijednosti koje napadač posjeduje. On je spreman žrtvovati se za ideale. Za taj osjećaj nije potrebno veliko znanje. To mogu osjetiti i nepismeni. Često se to događa više kod manje obrazovanih nego kod onih koji se previše oslanjaju na svoju mudrost (mudrovanje). Vidimo da neki visoko školovani kadrovi govore da i nije važno jesi li bio branitelj ili napadač, dapače da pojam napadača i ne postoji u međunarodnom pravu. Pokazuje se snaga istočnog grijeha: mnogi smatraju da imaju pravo uzeti ulogu Boga i određivati što je dobro a što zlo. Društvo koje ne pravi razliku između obrane i napada slijepo je za razliku između dobra i zla. U tu krizu upalo je ovo vrijeme, a mi osjećamo i te kako posljedice takvih nejasnoća. Neki bi htjeli da se izbriše iz sjećanja i Bleiburg i Vukovar, i dan kad je pao Slunj. Tima je Oluja još mrskija. To bi, kršćanski govoreći izgledalo kao kad bih ja danas propovijedao da nije potrebno sjećati se Isusove muke i njegova križa. U obranu Vukovara i Slunja branitelji su pokazali koliko cijene svoju braću, svoje selo, svoj grad, domovinu i svoj narod“, protumačio je biskup.

Poručio je da „ovaj naraštaj koji je doživio slobodu ne smije zaboraviti ni onu muku koju su ponijele tisuće i tisuće naše braće 1945. godine. Nedavno sam taj vapaj poslao s Udbine, pred nekoliko dana o tome sam govorio potpredsjedniku Vlade i ministru obrane, ministru branitelja, a neću se umoriti ići i dalje. Trebamo obraniti njihovo ljudsko dostojanstvo“.