Biskup Bogović o Božiću kao blagdanu obitelji
U gospićkoj katedrali božićnu misu predvodio je 25. prosinca umirovljeni gospićko-senjski biskup Mile Bogović.
Zagreb (IKA)
U gospićkoj katedrali božićnu misu predvodio je 25. prosinca umirovljeni gospićko-senjski biskup Mile Bogović.
Slavio je u zajedništvu s domaćim župnikom preč. Mariom Vazgečem, uz asistenciju đakona Brune Lovakovića, ministriranje sjemeništarca Marka Butkovića i veći broj ministranata. Pjevao je katedralni zbor uz glazbenu pratnju Nikole Perišića.
Biskup Bogović u propovijedi govorio je o Božiću kao blagdanu obitelji. Isus, postavši čovjekom, želio je postati naš brat i svi mi smo po krštenju postali braća Kristova. Njegov nas rođendan svake godine okuplja.
„Današnje Evanđelje donosi božansko Kristovo rodoslovlje koje nam govori da je Isus Riječ Božja, mudrost Božja po kojoj je sve stvoreno od početka, oduvijek. U došašću čitali smo njegovo ljudsko rodoslovlje. Ono počinje kada i naše rodoslovlje, od Adama, od prvog čovjeka. Korijeni su nam isti. Krštenjem, On nas prima za svoju braću i baštinike svoje vječne slave. Onaj koji je utjelovljenjem primio naše čovještvo, uskrsnućem je to čovještvo dignuo na razinu života samoga Sina Božjega.
Krštenjem i mi postajemo sudionici Kristove baštine u nebu, u Presvetom Trojstvu. Prema tome, mi slavimo rođendan našega brata Isusa Krista i onda je to doista obiteljsko slavlje.
Isus je uvijek bio dosljedan u svemu, tako i u ljubavi prema čovjeku. Ta njegova dosljednost očitovala se najsnažnije na križu. Nije to dosljednost u vršenju zakona, to nisu neki gotovi recepti kako se vladati, ili neka ideologija koja je unaprijed definirala što kada treba činiti; to je osoba dosljedna u ljubavi i dobroti. Ipak će i takva ljubav nekima ostati neshvatljiva i neprihvatljiva. Najviše će mu biti udaljeni licemjeri, oni koji znaju glumiti, kada je to njima korisno, da su pravi vjernici, pravednici, bogoljubi, domoljubi, a nisu ništa od svega toga u svojoj nutrini. Nisu dosljedni onome kako se izvana pokazuju.
To su, zapravo, ‘sebeljubne’, sitne duše koje se brane prošlim jer je prošlo, ili novim jer je novo, a ne jer je dobro. Nije bitno vežeš li se uz ono prije ili poslije, nego uz dobro ili zlo. Biti uz Krista u svako vrijeme, znači biti uz ljubav. Isus nas šalje da idemo po svem svijetu sijati ljubav na svim prostorima i u svim vremenima. To što je On govorio i radio treba naviještati i svjedočiti, jer to je put spasenja: sišao je s nebesa, osuđivan je i mučen, ali je i uskrsnuo. Sve je to bilo radi nas i našega spasenja.
Isus i od nas očekuje dosljednost. Po Ivanu Krstitelju poziva nas na obraćenje. ‘Ako se ne obratite ne možete naprijed.’ Budite kao djeca! Ona se mijenjaju, rastu.
Treba se znati mijenjati kada to dobro, ljubav prema čovjeku traži, ali ne napuštati dobro. Biti vjeran ljubavi i dobroti, a ne ljudskim nastranostima. Samo takva osoba može opraštati i unositi mir. Nije presudno mijenjaš li se nego, zašto se mijenjaš, koji su motivi i ciljevi te promjene. Prednjačiti može se i u dobru i u zlu. Ne valja robovati starim formama samo zato što su stare, niti novima samo zato što su različite od onih prijašnjih. Pitanje je uvijek ono koje je Bog uputio Adamu: ‘dobro ili zlo – što izabireš?’ Dosljednost u ljubavi i dobroti znači mijenjati se kad to ljubav i dobrota traže, to je obraćenje.
Vjernički narod vezao je uz Božić mnogo toga što nam pomaže lakše shvatiti otajstvo utjelovljenja. Materijalistički duh veže uz Božić neke svoje računice. Danas se pitamo hoće li ovaj naraštaj biti u stanju prenijeti na iduće naraštaje onaj poklad vjere s kojim su apostoli krenuli u svijet. Hoćemo li prenijeti život po Evanđelju?
Rođenjem Isusovim zaživjela je čista i savršena ljubav u ljudskom tijelu i prema nebeskom Ocu i prema svakom čovjeku. Ta ljubav neće nikada zakazati, rekao je biskup.
„Isus, od utjelovljenja do Uskrsa, od Uzašašća u svu vječnost, ostat će dosljedan toj ljubavi, uvijek vjeran, ustrajan, nijednoga čovjeka neće mimoići niti zaboraviti. Apostoli i njihovi nasljednici trebaju to razglasiti po svijetu. To je njihovo pravo, ali i obveza. Što je čovjek po Kristu postigao to se nikada – radi dobra čovjeka – neće zamijeniti ili nadomjestiti nečim boljim za čovjeka, jer to ne postoji niti može postojati. Evanđelje nikada neće postati zastarjelo i natražno. Ono će uvijek za čovjeka svih vremena i prostora biti spasonosno. Utjelovljenjem i rođenjem Kristovim, Riječ je tijelom postala i prebiva među nama puna milosti i istine, zaključio je biskup Bogović.
Na kraju mise svima je čestitao Božić, također i župnik Vazgeč te sve pozvao na druženje i čestitanje u župnu dvoranu.