Najsvečanija blagdanska proslava u Osijeku, tradicionalno u nazočnosti (nad)biskupa koji predvodi i propovijeda na središnjoj, podnevnoj misi, održana je kod kapucina u crkvi Sv. Jakova gdje je gvardijan Kapucinskoga samostana fra Josip Patrčević, OFMCap, ove godine dobrodošlicom pozdravio đakovačko-osječkoga pomoćnog biskupa Ivana Ćurića, i sabrane Gospine štovatelje te hodočasnike. Slavlje je počelo i završilo procesijom do kipa Gospe Lurdske uz pokrajnji oltar, gdje je mons. Ćurić predvodio pjevanje kojim su sabrani vjernici častili nebesku Majku. 

„Evo nas zajedno, s pouzdanjem zagledane u Djevicu Mariju i njezin zagovor, ovdje u ovoj dragoj nam osječkoj kapucinskoj crkvi gdje svake godine Gospi Lurdskoj tako rado i srdačno hodočastimo! I tu uvijek osjećamo poziv da produbljujemo i posvješćujemo iskustvo svoje vjere, obnavljamo snagu svoje duhovnosti. Kad vidimo stvarnost svoga života i u njemu prepoznajemo Boga, djela njegove ljubavi, njegovo otkupljenje i spasenje za nas, tu smo uvijek s pozivom da se njemu predajemo; da vidimo sve svoje potrebe, pravu stvarnost; da vidimo sve svoje poteškoće, a danas na poseban način iskustvo bolesti na ovaj 30. sveti Dan bolesnika, ali uvijek s pouzdanjem i molitvom  da se uvijek, kako to pobožno kažemo, ostvaruje njegova sveta volja“, kazao je uvodno predsjedatelj Ćurić te nastavio: „S takvim raspoloženjem – iskrenog, kršćanskog pobožnika, započinjemo ovo misno slavlje predajući, u iskrenosti srca, stvarnost svoga života Gospodinu da nas on obnovi i pridigne u svakoj našoj patnji, a napose da nas povede u dom obraćenja.“

Svoju homiliju mons. Ćurić započeo je riječima: „Svi koji smo jutros molili Jutarnje pohvale Časoslova današnjega blagdana uskliknuli smo i antifonu upravljenu Djevici Mariji: ‘Presjajna zoro spasenja! Iz tebe je izašlo Mlado Sunce što nas pohodi s visine’, spominjući se i razmatrajući istinu Božjeg dolaska, njegove blizine i utjelovljenja u našu ljudsku stvarnost.“ Na tom je tragu protumačio naglaske biblijskih navještaja te je njima osvijetlio lurdske događaje povezane s 11. veljače 1858. godine, kada se Djevica Marija na izvanredan način pokazala tada četrnaestogodišnjoj djevojčici Bernardici. „Upravo u njoj, Bezgrešnoj Djevici – kako je to u ukazanjima čula i posvjedočila sama Bernardica – otkrivamo svjetlo i putokaz: kako živjeti i graditi svoj život u suradnji s Bogom, kako mu odgovoriti, prihvaćajući s čvrstim pouzdanjem da je On živi Bog, a to nam donosi i samo biblijsko svjedočanstvo – Onaj koji u svakom vremenu, ‘od koljena do koljena’, pokazuje svoju vjernost i ljubav“, rekao je biskup. Krenuvši potom od riječi proroka Izaije koji „Boga uspoređuje s majkom koja nosi na rukama svoju djecu, miluje ih držeći ih na koljenima i tješeći ih“, naglasio je kako nam je „brižno Božje lice, puno ljubavi, sućuti i supatnje zasjelo u Isusu Kristu“, kad nam je „u događaju njegova utjelovljenja zasjala majčinska dimenzija Božjeg djela spasenja, upravo po Djevici Mariji“.

Oslanjajući se na evanđeoski ulomak o svadbi u Kani Galilejskoj, biskup Ćurić rekao je: „Upravo na snagu majčinskoga zagovora Djevice Marije htio je prije 30 godina papa sv. Ivan Pavao II. osloniti čovjekovo iskustvo bolesti, kad je današnji dan (pismom od 13. svibnja 1992.) proglasio Svjetskim danom bolesnika.“, navodeći Papine riječi: „Doista zajedno s Marijom, Majkom Kristovom, koja je bila pod križem, zaustavljamo se kod svih čovjekovih križeva danas (Salvifici Doloris, 31). Stoga ustanova Svjetskoga dana bolesnika treba biti snažan trenutak molitve i prinošenja patnje za dobro Crkve, pozivajući sve da prepoznaju u licu bolesnoga brata sveto Kristovo lice, koje je trpljenjem, umiranjem i uskrsnućem čovječanstvu donijelo spasenje. Protumačivši nekoliko naglasaka ovogodišnje poruke pape Franje za 30. svjetski dan bolesnika naslovljene: Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan (Lk 6, 36), biskup je spomenuo dimenziju duhovnoga rasta u služenju bolesnima te je pozvao da „imajući pred očima iskustvo ljudske bolesti, uzimajući u obzir i iskustva aktualne pandemije, nikada ne zaboravimo svoje misli usmjeravati najprije prema Spasitelju, o čijim nam susretima s bolesnicima na brojnim mjestima svjedoče evanđelja“.

„Dan bolesnika prilika je za zahvalu, vrednovanje i poticaj liječnicima, medicinskom osoblju i nebrojenim volonterima ‘koji svoje dragocjeno vrijeme posvećuju onima koji pate’, uključujući i jasno prepoznavanje doprinosa medicinskih znanosti i istraživanja u suočavanju s bolešću. U svjetlu Papine poruke, potrebno je uvijek čuvati dostojanstvo osobe samoga bolesnika, stoga se ‘nijedan terapijski pristup ne može odvojiti od slušanja pacijenta, njegove povijesti, njegovih tjeskoba i strahova.’“, istaknuo je biskup Ćurić te u svjetlu tih naglasaka pozvao „na iskrenu kršćansku molitvu, koja nas ne upućuje na ‘magijska’ rješenja, nego se s pouzdanjem u Marijin zagovor i zajedno s njom, otvara Božjemu spasenju, zazivajući da se u svemu vrši i ispunja njegova volja.“

Misu je suslavio fra Josip Patrčević, posluživali su i čitali trećoreci mjesnoga bratstva FSR „Kapucini“ (Milan Nikić, Danijela Božičević, Stanko Šimunović), evanđelje je navijestio đakon u konkatedrali Nikola Klemen, a liturgijsko pjevanje orguljski je pratila s. Justina Lacković, redovnica Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice.

Na kraju mise predsjedatelj je zahvalio i pozvao na molitvu koja je „čista, puna povjerenja, nesebična, u nadi, a nije tek za uslišanje i ispunjenje naših želja“, već molitva Djevici Mariji koja „veliča Gospodina, ponizno poziva i priznaje Božje spasenje, kršćansku vjeru u uskrsnuće i ostvarenje Božjega kraljevstva“. Nakon misnoga blagoslova, biskup Ćurić poveo je procesiju koja je s vjernicima otpjevala Marijin hvalospjev  „Veliča“.

Misnim blagdanskim slavljima kod kapucina je prethodila trodnevnica od 8. veljače uz propovijedi gvardijana Patrčevića na večernjim misama. Blagdanskoj podnevnoj misi pribivale su redovnice Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice s provincijalnom poglavaricom s. Samuelom Markanović, osječki trećoreci i članovi katoličkih udruga.