Usred svoga naroda uvijek je Marija

Uvodeći u homiliju mons. Ćurić uputio je vjernike da poučeni riječima Svetoga pisma ni večeras ne zaborave ono što Crkva poučava: „Da nas prava pobožnost prema Djevici Mariji uvijek približava Isusu i da se kršćanska pobožnost ne sastoji u prolaznim osjećajima niti u nekoj ispraznoj lakovjernosti, nego da proizlazi iz prave vjere, koja priznaje i prihvaća: Zajedno s Duhom Svetim – usred svoga naroda uvijek je Marija, kako nam piše naš papa Franjo, dodajući: Ona nam ‚izlijeva blizinu Božje ljubavi‘. Ona nam postaje „putokaz nade i utjehe“, svjedočanstvo vječne Božje ljubavi koja nikada ne ostavlja, nego nas vodi prema punini života u uskrsnuću.“

Oslanjajući se na Isusov odgovor na usklik u ulomku evanđelja: Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!, kada Isus odgovara: Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!, mons. Ćurić uputio je na važnost skladnog odnosa između pobožnosti i djelovanja „jer i na planu kršćanske vjere, znamo susresti određeni raskorak, koji puta i snažnu suprotstavljenost dviju važnih sastavnica našeg kršćanskoga života.“ Rekao je kako „slušanje Riječi“ uključuje vrijeme za molitvu, sabranost, razmatranje, a „čuvanje i vršenje“ Riječi – svjedočenje vjere koje uvijek treba biti „na način nasljedovanja Krista, poistovjećivanja s njim, i to – i riječima i djelima, ustrajno i cjelovito, u svim životnim prilikama.“

Naš je sadašnji život obasjan nadom i utjehom

Uputio je vjernike kako će u Mariji jasno moći prepoznati sav naboj konkretnoga života sa svim dvojbama i poteškoćama, ali u isto vrijeme i sasvim konkretno ostvarivanje „blaženstva vjere“. Događaji s kojima se susretala i u koje je bila uključena – od Isusova začeća i rođenja, kao i cijeli njegov kasniji život, Djevicu su sigurno i zbunjivali i ona se morala truditi da im odgonetne smisao, no ostala je trajno vjerna odgovoru što ga je dala anđelu koji joj je navijestio Spasiteljevo rođenje, rekao je mons. Ćurić.

„I pred nas danas iskustvo života stavlja tako brojna pitanja i izazove, kušnje i nesigurnosti. U što se uprijeti, na što se osloniti? Kad govori o ozračju straha i nesigurnosti u vremenu opasnosti od koronavirusa, prepoznajemo kako je u najširim razmjerima pandemija naglasila koliko smo svi ranjivi, kako je to prije nekoliko dana ustvrdio papa Franjo. I primjećujemo kako ni s jedne strane ne dolaze neki „čarobni“ odgovori, trenutna i laka rješenja. Snažno se to odnosi i na naša duhovna iskustva, upućujući nas uvijek iznova na istinu da vjera nije naš ljudski projekt, već se – kao i u Marijinu primjeru – živi i ostvaruje u povjerenju i dijalogu s Bogom“, pojasnio je biskup.

Izdvojio je zatim pouku za iskustvo vjere: „Bog nas upravlja k radosti, i naš je sadašnji život obasjan nadom i utjehom. Zato se život vjernika nikada ne kreće u smjeru propasti i tame. Ni sada, dok nam je život isprepleten nesigurnostima, dok u nama samima i oko nas tako očito otkrivamo da smo ranjeni grijehom i da se tako često spotičemo o svoju ograničenost i nemoć, o brojna iskustva nerazumijevanja, sebičnosti i nepravdi … Ali, baš tomu nasuprot, mi smo pozvani gledati ‚naprijed‘. I ne samo gledati, već upravo na tom ‚budućem‘ u koje su uključena Božja djela u Isusu Kristu, graditi svoj život i davati ton okruženju u kojem živimo – od obitelji, rodbine, susjedstva, naših sela i gradova, sve do javnoga ozračja našeg suvremenog hrvatskog društva.“

Zaključujući svoj homiliju biskup Ivan hodočasnicima je poručio: „Osnaženi molitvom i zagovorom Skrovite Gospe Šumanovačke, s Marijom prepoznajmo svijet što ga Bog svojom ljubavlju i po našoj suradnji želi obnavljati, dok u svima nama već sada, u ovoj euharistiji, otvara komadić ‚novog neba‘ i ‚nove zemlje‘ koji će se u potpunosti ostvariti kad Krist ponovno dođe, u slavi vječnoga života i našega uskrsnuća, onako kako je, prva uz Krista, k slavi uskrsnuću prispjela naša nebeska Majka, Djevica Marija.“

„Novo ruho Šumanovaca“

U izjavi za medije prije misnoga slavlja, mons. Ćurić osvrnuo se i na realizaciju projekta obnove ovoga svetišta pod nazivom „Novo ruho Šumanovaca“ koji je započeo 2019. godine. Rekao je kako svetište u Šumanovcima zaslužuje projekt obnove kako zbog svoje duge povijesti, tako i zbog želje žitelja vjernika ovog kraja predvođenih svojim svećenicima, a na prvom mjestu upravitelja svetišta vlč. Ivana Živića, koji pokazuje puno entuzijazma. Sve to treba nas potaknuti na razmatranje kršćanske duhovnosti i našu zahvalnu molitvu Djevici Mariji, naglasio je.

Vjernici su priliku za ispovijed imali od 16 sati, a mise su se slavile i u 17 te u 22 sata, kada su se, unatoč kiši, okupili mladi.

Trodnevnu duhovnu pripravu uoči svetkovine održao je mr. sc. Ivan Benaković, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije na postdiplomskom studiju u Rimu. Na dan svetkovine Velike Gospe prva misa bila je u 6 sati, zatim u 7:30, 9 te u 10:30 sati, kada je svečano misno slavlje predvodio mr. Pavao Mikulčić, svećenik na poslijediplomskom studiju u Rimu. Večernja misa bit će u 17:30. Tijekom dva dana, 14. i 15. kolovoza, bit će slavljeno devet misnih slavlja, kako bi se vjernicima dala prilika da, uz odgovorno ponašanje prema sebi i svojim bližnjima te poštivanje epidemioloških mjera ipak pohode ovo Gospino svetište i mole Njezin zagovor.