Misno slavlje na blagdan svete Katarine predvodio je pomoćni biskup zagrebački, mons. Mijo Gorski, koji je krajem 90-ih godina prošloga vijeka bio i samoborski župnik. Sportašima se na početku bogoslužja biskup Gorski obratio rekavši da je Bog s njima i u njihovim uspjesima, ali i u neuspjesima.

I jedni i drugi nam ukazuju na to gdje su naše granice. I dok nam uspjesi pokazuju koliko smo jaki, neuspjesi nam govore u čemu smo slabi i onda snagom Božjom i voljom svojom uspijevamo to nadvladati i tako rastemo. Kad toga ne bi bilo, ne bi bilo ni novih uspjeha, pa je zato ova misa zahvala Bogu za one trenutke kad nas je kroz neuspjeh naučio poniznosti i odgovornosti te još jačem radu i naporu u izgradnji sebe kao osobe te postizanju sportskog i životnog cilja“, rekao je mons. Mijo Gorski.

Pozvao je sportaše da kao vjernici budu na Kristovom putu, ali i na putu svete Katarine Aleksandrijske, djevice mučenice čiji je bio spomendan, a kojoj je car Dioklecijan još 307. godine dao odrubiti glavu jer nije htjela napustiti Krista. „Bila je vrlo bogata, lijepa i učena, intelektualno moćna žena, ali je radije izabrala smrt nego da napusti Krista“, poručio je biskup Gorski.

Nadovezujući se na te misli u propovijedi je protumačio riječi Evanđelja “ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, bojite se onih koji ubijaju dušu” rekavši kako nam Isus time govori i to da svatko tijekom svoga života može donijeti pogrešne odluke s trajnim posljedicama, a sportaši su često ti koji su izloženi donošenju odluka u trenutku bez puno mogućnosti za promišljanje. „ Danas nas od vjere odvlače suvremeni idoli koji nas zavode i vrlo su privlačni kao što su nekad Katarinu od vjere odvlačili poganski bogovi kojima se ona nije htjela pokloniti i žrtvovati zadržavši time svoje dostojanstvo“, naglasio je biskup i dodao da nasuprot svega toga stoje sveci kao divni primjeri Božje dobrote preko kojih Bog slabe ljude želi iznutra ohrabriti i ojačati da budu poput svete Katarine.

„Ona je do svoje smrti očuvala netaknutim hram svoga tijela i čistoću svoje savjesti“, dodao je mons. Gorski objasnivši da svi mi kao krštenici ne nosimo kroz život samo vanjštinu svoga tijela koliko god ono bilo lijepo i privlačno. Nosimo i ono nutarnje, živo prebivalište Božjega hrama u sebi budući da taj hram nije zgrada već čovjek. I to je ono što ne nestaje smrću, ali može nestati nekom našom pogrešnom odlukom. Povezao je to i sa sportašima jer se za mnoge zna reći da su jaki u glavi, a to znači da imaju jak duh kojega se ne može pokolebati jer je on jači i od svake ljudske slabosti i upravo snagom tog duha i snagom vjere preskaču se mnoge granice. Zato je biskup Mijo Gorski pozvao sve da i u vjeri budu čvrsti kao što su to u svojim odlukama mnogi sportaši te da ne napuštaju vrednote koje čovjeka čine čovjekom, a kršćanina kršćaninom.

Uz mons. Gorskog i đakona u Zagrebačkoj nadbiskupiji zaduženog za pastoral sportaša, velečasnog Marijana Spehnjaka, u koncelebraciji su bili i samoborski svećenici, domaći župnik i dekan, prečasni Ivica Cik, župnik iz Luga samoborskog, vlč. Josip Čulig, župnik iz Ruda, vlč. Darko Banfić i samoborski župni vikar, vlč. Kristijan Tušek.

Misu je pjesmom uveličao mješoviti župni zbor sastavljen i od sadašnjih, ali i od nekadašnjih pjevača pod vodstvom Lovorke Grbac, uz orguljsku pratnju Ivana Gajšaka.

Prije mise prikazan je film o sportskoj 2019. godini u Samoboru, a o snazi vjere u sportskom životu pred mladim sportašima je svjedočio naš najbolji paraolimpijac, vrhunski stolnotenisač Pavao Jozić. Uz sportaše koji su odlučili odvojiti svoje vrijeme za ovaj događaj bili su i njihovi treneri, članovi klupskih uprava te sportski, gradski i županijski dužnosnici, tajnica Samoborskog športskog saveza Marijana Radek, zamjenik pročelnika Upravnog odjela Grada za gospodarstvo, razvoj i fondove Europske unije Krunoslav Znika, gradski pročelnik za društvene djelatnosti Juro Horvat, zamjenik samoborskog gradonačelnika Željko Stanec, zamjenik župana Hrvoje Frankić i drugi.