Osvrnuvši se na pročitani odlomak iz evanđelja biskup Gorski rekao je da nema potresnije scene od one pod križem. “Majka gleda umiranje svoga sina i nemoćna je bilo što učiniti. Što majka osjeća u takvom trenutku zna samo ona, to bolno iskustvo je neprenosivo. Gotovo je nemoguće shvatiti kako se osjećala kad joj na sve to rođeni sin govori: Ženo evo ti sina. Tim riječima, u Ivanu pod zaštitu Majke stavlja sve koji će povjerovati u njega, cijeli ljudski rod. Istina vodi brigu i o Majci jer je riječima: Ivane, evo ti majke, stavlja pod njegovu skrb, ipak, neće primati utjehu nego će ona biti tješiteljica i pomoćnica. Od toga trenutka Marija je prisutna u životu Isusovih vjernika, počevši od Duhova do danas. Isus je time svoju Majku učinio suputnicom Crkve i kršćanskih vjernika. Nije nas Isus ostavio same. Obećao nam je svoju prisutnost do kraja vremena, svoga Duha i svoju Majku Mariju.”

Biskup Mijo Gorski naglasio je da s pravom štujemo Mariju jer je Majka Isusova i Bogorodica, ali i s punim pravom zazivamo u svojim potrebama jer je po Isusovoj želji i Majka Crkve i Majka pomoćnica svih kršćana. “Već od samih početaka Crkve vjernici su rado prikazivali njezin lik i preporučivali se u zagovor, nazivali je raznim imenima, već prema tome kakvu su vrstu pomoći molili, ili prema mjestima gdje su snažnije osjećali njezin zagovor. Među ostalima i Gospa Lurdska i Zdravlje bolesnih. Ta njezina briga i pomoć koju pruža moliteljima posebno dolazi do izražaja u našim marijanskim svetištima, gdje tisuće molitelja ostavlja pločice za zahvalnim riječima: Hvala ti Marijo!, jer su po zagovoru B.D. Marije uslišane njihove prošnje. Kolike žene i majke mole za obraćenje svojih muževa ili svoje djece. Bez njihovih prošnji mnogi bi propali. U svjetlu vječnosti shvaćamo da je važnije spasenje nego tjelesno zdravlje. Naime, ako je duša bolesna ni tijelo ne može dugo ostati zdravo, ako pak je duša zdrava i ispunjena Kristovom prisutnošću, onda i bolesno tijelo može biti govor evanđelja”, rekao je biskup Gorski te u nastavku podsjetio na svjedočanstvo pape sv. Ivana Pavla II. i njegovo trpljenje, ali i na blaženog Alojzija Stepinca čiji smo blagdan proslavili jučer.

“Možda nitko nije to tako pokazao kao sveti papa Ivan Pavao II. Cijeli svijet, kršćani i nekršćani, mogli su svjedočiti gubitku zdravlja, tjelesnoj nemoći i umiranju svetog pape. Tijelo je nestajalo, a duh je bivao snažniji no ikada. Ta njegova gesta poučava nas o ispravnom stavu u trenucima bolesti. Bolest je dio našega života, naše ljudskosti. Svi smo krhki i ranjivi i prolazni u tijelu. U nevolji mi s pravom molimo i tražimo pomoć, ali poput Isusa u Getsemanskom vrtu, ili svetog pape, odluku prepuštamo Bogu, ponavljajući Isusove riječi. Oče, ako je moguće neka me mimoiđe kušnja bolesti, kušnja patnje, ali ne kako ja hoću nego kako ti hoćeš. Drugi velikan koji nam je pokazao kako se unatoč slabom i bolesnom tijelu može biti velik, ako je duša čista, je blaženi Alojzije Stepinac čiji blagdan smo jučer proslavili. Njegova čista savjest, utemeljena na Božjem zakonu, bila je jača od tjelesnih bolesti. Iako je vjerni narod molio za njegovo zdravlje, Gospodin je u svojoj providnosti vidio da će biti korisniji Crkvi i vjernicima onako slab u tijelu. Vidimo, bolest je također otkrivenje Božje volje i dragocjeni doprinos osobnom i zajedničkom spasenju. U poruci za 31. svjetski dan bolesnika koji danas slavimo, kroz lik milosrdnog Samarijanca, pod geslom: “Pobrini se za njega. Suosjećanje kao (sinodalna) skrb za zdravlje”, papa Franjo nas poziva da kroz iskustvo ranjivosti i bolesti možemo naučiti zajedno hodati Kristovim putem, prepoznavati snagu suosjećanja i blizine”, naglasio je mons. Mijo Gorski.

Osvrnuo se u nastavku i na one potrebite zahvaćene ratom ili prirodnim katastrofama. “Stanje napuštenosti i nemoći putnika kojega su razbojnici pretukli, opljačkali i ostavili sama, na neki način doživljavaju danas mnoga braća i sestre, bilo da su podvrgnuti nemilosrdnom ratu, kao u Ukrajini, ili izvrgnuti strahotnom potresu kao u Turskoj i Siriji, ili pak zlorabljeni bešćutnom ekonomskom pohlepom bogatih. Stanje nemoći osjećaju toliki roditelji pred teškim bolestima svoje djece, supružnici u brakovima, radnici na nesigurnim radnim mjestima. Uvijek je je ljudski život izložen smrtnim opasnostima i gubitku dostojanstva. Svi, barem ponekad, doživimo to stanje nemoći i  ostavljenosti, kada oni u koje smo se pouzdavali ili su sami nemoćni pomoći nam, ili ih jednostavno nije briga, te ostajemo sami. Kome se možemo obratiti? Ostaje jedino vapaj onoj koja nam je pod križem dana za Majku, prošnja upućena Mariji. Ona pak jednostavno ne može ostati gluha jer koja to majka, ako ima imalo ljubavi, ostaje gluha na vapaj svoga djeteta”, primijetio je Gorski.

Na kraju svoje homilije biskup Gorski podsjetio je okupljene vjernike da se i “Isus prema ljudskom rodu pokazao kao sućutni Bog, milosrdni Samarijanac. Našao nas je ranjene grijehom, odbačene od svojih, zaboravljene na putovima svijeta i prišao nam, zagrlio svojom ljubavi, očistio je naše rane svojim milosrđem, zalio uljem i vinom kao lijekovima, odnosno sakramentima pomazanja I euharistije i svojoj Crkvi ostavio zapovijed: Pobrinite se za njih. To na drugačiji način čini Marija, svima je majka, sve nosi u svojem zagovoru, za sve skrbi jednakom majčinskom ljubavi. Na to smo braćo i sestre i mi pozvani. Ne iz dužnosti ili plaće nego iz ljubavi, jer ljubav nam ne dopušta napustiti one kojima smo potrebni. Kao što Isusu ljubav nije dopustila da nas ostavi same, kao što Mariji ne dopušta oglušiti se na naše prošnje. Neka nam oko  ne bude zatvoreno i srce hladno, neka nam ne bude teško učiniti gestu ljubavi prema onima koji trpe i tako ispuniti nalog Kristov: Pobrinite se za njih.”

Na završetku misnoga slavlja okupljenim vjernicima obratio se Fra Bože Vuleta – gvardijan i župni vikar te zahvalio dragom Bogu na svim blagoslovima i plodovima devetnice Gospi Lurdskoj, pozdravivši pritom i prisutnog dekana Josipa Golubića i fra Marka Mršu, provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Pritom je zahvalio i svima koji su na bilo koji način uzveličali ovo slavlje, posebno ispovjednicima tijekom svih deset dana pripreme za župnu svetkovinu, laicima na pomoći, te župnom zboru. Nakon svega zahvalio je na pastirskoj blizini i mons. Miji Gorskome te zamolio za blagoslov.