Osvrnuvši se na pročitani odlomak iz evanđelja biskup Gorski rekao je da kada čitamo evanđeoske izvještaje o Mariji onda vidimo da njezin život nije bio jednostavan. „Danas promatramo Mariju pod križem njezina sina. Ženu nepokolebljive vjere i pouzdanja u Božju dobrotu, vjernicu koja se u potpunosti predaje u Božje ruke. Po tom dragovoljnom pristanku: ‘Neka mi bude po Tvojoj riječi’, ona postaje slavna majka Spasitelja, ali postaje i majka boli koju ljubav sili stajati pod križem svoga Sina. Teško je zamisliti što je Marija osjećala gledajući Isusa kako umire pribijen na križ. Nijedna majka ne bi smjela doživjeti smrt svoje djece, a kamoli ovako okrutnu smrt, a upravo takvu Mariju Isus riječima upućenim Ivanu nama daje za majku. U toj rečenici prepoznajemo svu Isusovu ljubav za sve nas kojom nas povjerava brizi i zagovoru svoje majke Marije. Pod križem ona postaje majka nepokolebljive nade u život koji samo Bog može dati“.

Nadalje, biskup Gorski naglasio je da se događaj pod Isusovim križem duboko utisnuo u memoriju kršćana, a tako u Mariji gledamo sve majke koje stoje uz bolesničke krevete svoje djece i bdiju nad njima, majke koje u okrutnim ratovima primaju svoje mrtve ili teško ranjene sinove, gledamo majke koje nemoćno promatraju kako im djeca tonu u pakao ovisnosti o alkoholu ili drogama, gledamo ljude koji stoje pod križem svojih najdražih, članova obitelji, prijatelja nemoćni promijeniti stanje onih koje vole. Samo nada daje smisao njihovoj skrbi.

„Danas pred sobom imamo i sve bolesne, osobito djecu i one starije teško bolesne koji s nadom očekuju pomoć najbližih ili liječnika. Kada se nađemo uz njih što im možemo reći? Koju riječ? Kad znamo i vidimo da su sve naše ljudske riječi tako slabe u odnosu na njihovo stanje, pogotovo kad ih pogledamo i vidimo u njihovim očima silnu željnu za ozdravljenjem, nadu da će se Bog smilovati i podići ih iz bolesničkog kreveta. Ako izgube nadu presele se u vječnost. Možemo izgovarati samo evanđeoske riječi nade i samo ih nada u Božju blizinu drži živima. Ipak, lako je govoriti o nadi dok naša nada nije ugrožena patnjom. Odakle tada crpiti snagu? Naša nada izvire iz otajstva Kristove smrti i uskrsnuća koji jedini može dati puni smisao i bolesniku i onima koji se za njega brinu. Izvire iz sakramenata Crkve tako važnim za naše spasenje, pa ako se naša nada i ne ispuni u ozdravljenju tijela mi to ne gledamo tragično jer u vjeri znamo da sve patnje ovoga vremena nisu ništa prema slavi koja se ima očitovati na nama. Počinjemo tada razumijevati da je to onaj križ o kojem Isus govori da ga treba uzeti na sebe i nositi do kraja- križ bolesti koji nas pridružuje Kristu patniku. U Njemu bolest postaje mjestom susreta s Gospodinom koji nas mijenja i nosi sa sobom. U takvim trenutcima zbilja trebamo Božju pomoć, Njegovu milosti i jakost koju daje Duh Sveti. Nikada kao u patnji ne shvaćamo da svaka nada dolazi od Gospodina. Stoga je ona prije svega dar Božji koji valja s radošću prihvatiti i njegovati kako nam piše papa Franjo – Nada nikada ne postiđuje već štoviše – krijepi nas i jača u nevolji“, rekao je biskup.

Govoreći o Mariji koja prati svoga Sina propovjednik je istaknuo da je ona „pratila Isusa od svadbe u Kani Galilejskoj, na Njegovom propovjedničkom putu sve do križa na Golgoti. Uvijek po strani, ali uvijek prisutna – ne u prvom planu ona nego Isus Krist. A Isus uvijek djeluje. Ne baš onako očekujem. Ne na vidljiv način, ali uvijek svojom milošću dotiče svakoga tko pod okriljem Njegove majke Njemu upravi svoju molitvu. Tko u vlastitom trpljenju i bolesti zaziva Gospodina siguran je da ga Njegova ljubav neće nikada napustiti kao i ljubav Crkve koja u ovom svijetu nastavlja Njegovo djelo spasenja. Upravo iz te vjere želimo biti jedni drugima potpora i utjeha iz vjere koja se predaje u Božje ruke kao Marija, želimo učiniti sve kako bi uzroci ljudskoga trpljenja bili otklonjeni, a patnja ublažena. U ovoj jubilejskoj godini Papa nas poziva da postanemo hodočasnici nade, ne u Rimu već hodočasnici prema boljem svijetu. Ne misli tu samo na Kraljevstvo nebesko nego je pun nade zagledan u našu zemaljsku budućnost koja može i mora biti bolja jer Evanđelje koje ne bi mijenjalo ljude i društvo ne bi imalo nikakvu snagu. Pitanje je bilo to bilo Božje evanđelje.“

„Braćo i sestre, Sveta godina ima za cilj obnoviti našu nadu, učiniti našu vjeru živom i djelotvornom, vjerom koja mijenja svijet iako nam je vjera uvijek na kušnji, a kršćanske vrjednote ugrožene mi danas puni pouzdanjem i nadom upiremo svoj pogled u Mariju, njezin zagovor i u blaženog Alojzija išteći njegovu pomoć, a ni Marija ni Alojzije neće nas ostaviti same“, zaključio je biskup Mijo Gorski.

FOTO Proslava Gospe Lurdske u Zagrebu