“Bog nas poziva u svoj dom u vrijeme i čas u koji se ne nadamo. Antuna je pozvao na sam Božić, svetkovinu Rođenja našega Spasitelja Isusa Krista. Dva su se rođenja dogodila istoga dana – Isusovo za zemlju i Antunovo za nebo. Jedno puno radosti, drugo ispunjeno nadom u uskrsnuće, ali i tugom”, kazao je biskup Gorski i dodao: “Tko god je rođen u tijelu, mora, nošen nadom u vječni život, proći svoju preobrazbu kroz smrt i grob.”

Biskup Gorski pozvao je okupljene da danas ne tuguju jer je “smrt svećenika Antuna sveta smrt. Kako bismo inače mogli tumačiti činjenicu da je najsvetiji čin koji svećenik kao alter Christus može učiniti – presveta Euharistija, blagovanje tijela Kristova – bio posljednji čin svećenika Antuna. Na njega se u potpunosti mogu primijeniti riječi Tko blaguje tijelo moje, ima život vječni. Antun je sam sebi podijelio popudbinu, hranu za prijelaz u vječnost.”

“Ono što je vjerovao, propovijedao i živio sada spoznaje u punoj stvarnosti obogaćen Božjom ljubavi u zajedništvu svetih”, istaknuo je mons. Gorski i dodao kako je preč. Sente po našem ljudskom sudu otišao prerano naglasivši i zahvalivši za sve dobro što je učinio služeći na župama koje su mu bile povjerene u Zagrebačkoj nadbiskupiji.

Po završetku sprovodnih obreda biskup Gorski predvodio je sprovodnu misu za preminulog preč. Sentea u župnoj crkvi. U homiliji je poručio kako “čovjek više nije na groblju, ali on živi u Gospodinu, živi jednim drugim životom. Taj život je itekako stvaran jer nije to ljudski život, to je Božji život. Zbog njega se Isus rodio, zbog njega je trpio, umro i uskrsnuo te otvorio nam vrata u taj vječni život, u našu domovinu na nebesima.”

“Ova nagla Antunova smrt potaknula nas je na pripravnost. Najveća i najvažnija pripravnost jest naša čista savjest. Antun je tako živio da tko sad dođe u župu poslije njega nikakvih nejasnoća nema. Takav je bio čovjek iznutra – njegova savjest bila je tako posložena. Potpuno je bilo svejedno kad će ga Bog pozvati jer je on bio spreman”, naglasio je Biskup i dodao kako to moramo naučiti – “biti spremni kad nas Bog pozove, a to znači riješiti svoje odnose s braćom i sestrama.”

Biskup Gorski zaključio je homiliju rekavši kako nas taj događaj potiče “na izgradnju zajedništva unutar naših župa. Izgradnja župnog zajedništva potrebna je jer se ljudi prepoznaju kao dio jedne obitelji. Cijela ta obitelj kad se nađe pred oltarom zapravo su samo djeca istoga Oca.”