Na početku misnoga slavlja biskup Gorski izrazio je sućut u ime zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše svim ožalošćenim župljanima i bližnjima vlč. Kovačića, pozdravivši umirovljenog vojnog ordinarija u RH mons. Jurja Jezerinca, arhiđakona preč. Josipa Kuhtića, pedesetak okupljenih svećenika i na poseban način vjernike, župljane Župe Petrovina, “koji [su] sa svojim svećenikom Gojislavom proveli 36 godina zajedno”, dodavši: “danas ćemo mi učiniti ono što je Gojko, kako smo ga svi zvali, činio za vas svake nedjelje i kod svake mise – prinosio je Gospodinu nekrvnu žrtvu, euharistiju za oproštenje grijeha, za spas duša, za žive i za mrtve i na taj način je vršio ono djelo na koje ga je Gospodin pozvao i koje mu je bilo životni zadatak – biti posrednik Božjeg milosrđa i Božje ljubavi prema svima.”

U homiliji biskup Gorski govoreći o smrti i uskrsnuću, rekao je da stojimo pred zagonetkom smrti: “mi vjernici baš u trenutku smrti govorimo o životu. Znamo da je naše ime zapisano u Gospodinovoj ruci i da je ono što ovdje na zemlji činimo priprava za ono što nam je Gospodin pripravio, a čitamo u Pismu da nam je pripravio toliko velike stvari da ih ne možemo svojim ljudskim osjetilima ni spoznati niti osjetiti. To je temelj naše vjere, našeg kršćanskog života”, rekao je mons. Gorski, naglasivši da “sve vrijedi samo zato što je Isus uskrsnuo.” Biskup Gorski je naglasio kako je i “velečasni Gojislav iz te vjere živio. Možemo reći kako je doista bio vjernik svim srcem, svom dušom, jer ono što je činio u životu nije činio zbog zakona ili propisa, nego iz dubokog uvjerenja da slijedi Gospodina. Cijeli se njegov život odvijao u ovom krašićkom ili jaskanskom kraju.” Govoreći o činjenici da je službu proveo u kraju iz kojeg dolazi, mons. Gorski kazao je kako “u ovom vremenu kad svi žele biti nešto drugo i žele biti negdje drugdje, Gojislav nam je primjer kako se može biti sa svojima i činiti ono na što nas je Gospodin pozvao.”

Vrednota koja je vlč. Gojislava krasila je velika pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Istaknuvši tu pobožnost, biskup Gorski je rekao: “siguran sam da će Marija kojoj se toliko molio biti njegova zagovornica. U molitvi čitamo da se još nije čulo da je ona nekoga zapustila koji se njoj u zagovoru predao. Sigurno nije zapustila ni velečasnog Gojka i siguran sam da ga je u trenutku njegove smrti preporučila svome sinu Isusu onako kako to Majka znade”, rekao je mons. Gorski.

Zaključivši homiliju, biskup Gorski je rekao kako “smo zahvalni Gospodinu za njegovu obitelj, zahvalni smo Gospodinu za njegovu vjernu i uzornu službu u Zagrebačkoj nadbiskupiji i siguran sam da će Gospodin uzvratiti Gojku ono što je on činio, da će mu reći: dođi, slugo dobri i vjerni, u radost svoga Gospodara“.

Nakon popričesne molitve okupljenima se obratio i Ranko Vojnović u ime svih župljana Župe Petrovina zahvalivši za dugogodišnju službu vlč. Kovačića: “Hvala Vam za svaki Vaš korak kojim ste svakodnevno dolazili do oltara, da biste u misnoj žrtvi čuvali našu vezu s Isusom i učili nas ljubavi prema Bogu i bližnjem. Hvala Vam za sate provedene u ispovjedaonici, za strpljenje, pouke i savjete kojima ste rušili zidove koji su Bogu priječili ulazak u naša srca, te tako vraćali nadu i mir u naše duše. Hvala Vam za svaki znak križa koji ste svojim posvećenim rukama u obredu krštenja utiskivali u čela naše djece, beskrajno se radujući svakom novom članu Crkve.” G. Vojnović dodao je: “Danas ste se, velečasni, posljednji put vratili pod svodove svetišta Majke Božje Volavske svojim župljanima. Svoj životni križ donijeli ste hrabro do samog kraja, Vaš ovozemaljski zadatak je završen. Opraštamo se od vas s dubokom tugom u srcu, ali i vjerom i nadom u ponovni susret na vratima raja”, zaključio je Vojnović.

U ime svećenika Jastrebarskog dekanata oproštajni govor izrekao je preč. Miroslav Lesičar, dekan Jastrebarskog dekanata i župnik Župe sv. Jurja u Draganiću rekavši kako je vlč. Kovačić “bio čovjek vjere, a kao svećenik to je živio, spominjući često bl. Alojzija Stepinca kojeg je kao dječak gledao, slušao i promatrao i doživljavao kao sveta čovjeka. Uz odgoj u obitelji pobudilo se u njemu duhovno zvanje”, istaknuvši kako je “kao svećenik Gojislav bio radnik i pastir. Brinuo se za materijalnu obnovu crkvi i kapela te ostalih crkvenih objekata na obje župe. Obnavljao je i gradio. Kao pastir, brinuo je za svoje stado, svoje župljane, velike i male, mlade i stare”, posebno naglasivši važnost Blažene Djevice Marije u životu pokojnog vlč. Kovačića: “posebno mu je na srcu bila ova crkva u kojoj se nalazimo, a Blaženoj Djevici Mariji Volavskoj uvijek je pridodavao naziv “čudotvorna”. Njoj se molitvom obraćao da ga majčinskim pogledom prati te da prati sve župljane kojima je bio povjeren”, rekao je preč. Lesičar.

Nakon misnog slavlja u Volavju, po dolasku na mjesno groblje u Krašić, održani su sprovodni obredi. Vlč. Kovačić pokopan je u zajedničku svećeničku grobnicu u Krašiću.