Svečano misno slavlje u župnoj crkvi predvodio je bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak u zajedništvu s generalnim vikarom Sisačke biskupije mons. Markom Cvitkušićem, domaćim župnikom Damirom Cekovićem i desetak svećenika.

Čestitajući župnu svetkovinu, biskup Huzjak rekao je da je ovo radostan dan za ovu mladu župu koja prolazi svoj put – put stvaranja. „Put kojim je kao kršćani, kao vjernici, kao zajednica vjere svi zajedno gradimo. Blagdan Preobraženja Gospodinova ili Božje lice, kako kažemo u narodu, blagdan je koji na istinski, vidni način zapravo pokazuje ono što se događa s vama, jer blagdan Preobraženja Gospodinova bio je zapravo ohrabrenje učenicima, bio je najava onoga što će se dogoditi i bio je pokazatelj cilja prema kojemu se ide, tako da je sve ono mukotrpno što je bilo u životu apostola, u trenutku Preobraženja Gospodinova zapravo dobilo novi, potpuno drugačiji smisao.

I vaš hod izgradnje župe, ne samo u materijalnom smislu izgradnje crkve i župnog centra, nego formiranja zajednice, treba nadahnuće i treba snagu vjere koja će vas kao zajednicu voditi i koja će vas kao zajednicu u svijetu u kojem jesmo, pokazati kao svjedoka vjere u Krista Isusa. Zato je svaki blagdan, a osobito današnji dan kad vi slavite svog župnog zaštitnika, za vas jedan doživljaj vjere i korak učvršćenju vjere i zajedništva na koje nas Krist Gospodin poziva“, rekao je biskup.

U nastavku govoreći o pročitanoj Božjoj riječi biskup je rekao kako su apostoli koji su pratili Isusa bili svjedoci svega što se događalo s njim i oko njega, ali i prvi dionici Radosne vijesti. „Isus je znao kada je išao kad je išao prema Jeruzalemu, vrhuncu svog ovozemaljskog života, da će događaji koji će se dogoditi biti teški i teško iskušenje za njegove učenike. Znao je da su slabi ljudi i da u mnogim stvarima neće izdržati. Zato je da bi nekako ohrabrio njihovu vjeru, da bi im pokazao što je on to njima tumačio, jer kada je govorio o slavi Očevoj oni si to nisu mogli zamisliti i to što se događa bilo im je teško prihvatiti, pozvao je sa sobom Petra Ivana i Jakova.

Isus ih je poveo kao svjedoke toga što će se dogoditi, a oni su se dali voditi. Kada su došli na brdo, kaže Evanđelje, njih je svladao san, bili su umorni. Ono što se dogodilo kad su otvorili oči bio je toliki šok i nevjernica za njih da nisu znali što bi. Vidjeli su Isusa i proroke kako razgovaraju s Isusom. Vidjeli su scenu koja je za njih bila nezamisliva, ali vidjeli su i Isusa kakvog nikad nisu vidjeli, a vidjeli su ga u svim njegovim životnim okolnostima.

Gledali su ga u slavi Očevoj. Teško je to bilo i opisati, pa pisac kaže: „haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. Isus je u slavi bio toliko preobražen da ni Petar nije znao što bi rekao nego samo ‘dobro nam je tu biti’. Ali Isus je njima htio pokazati o čemu je on to njima cijelo vrijeme govorio, kako bi to bilo ohrabrenje njihove vjere te potvrda da to što je govorio nije samo neka intelektualna spoznaja i znanstveni put nego stvarnost života u Bogu“, rekao je biskup Huzjak dodavši kako smo danas svi mi apostoli koji su pozvani svjedočiti svijetu istinu, ljubav te Božju prisutnost i snagu.

Na kraju okupljene je pozdravio i župnik Ceković posebno zahvalivši biskupu na dolasku i čestitavši Petrinjcima obljetnicu oslobođenja grada.

Slavlju je prethodila četverodnevna duhovna priprava koju su predvodili trajni đakoni Željko Kovačević iz Jamnice Pisarovske, Ratko Podvorac iz zagrebačke Dubrave, Danijel Milan Jurić iz Pešćenice i domaći Vjekoslav Uvalić.