U homiliji, osvrnuvši se na pročitano evanđelje sv. Ivana koje govori o Isusovom rođenju kao dolasku utjelovljene Riječi, kao i na razmatranje pape Franje o molitvi Zdravo Marijo, biskup je rekao da nam mnogo govori činjenica da je Bog utjelovljena Riječ došao na svijet kao Dijete koje šuti, poput Marije koja ne govori puno, ali vrši svoju zadaću. „Marija prebire sve te događaje u svom srcu, o njima razmišlja, njima je zadivljena. Ne razumije ih, ali ih povezuje i traži u njima smisao i dublje značenje. Tako često i mi, kada ne razumijemo sve što nam drugi govore, najbolje je da šutimo, da o tome razmišljamo prije negoli odgovorimo, prije negoli nešto kažemo. Jer bismo mogli reći i nešto čime bismo druge mogli povrijediti jer ih nismo točno shvatili, pa onda dođe do sukoba ili barem razlaza, osjećaja neprihvaćanja i nerazumijevanja. Marija nas uči da Riječ treba biti začeta i da ju treba mjesecima nositi prije negoli se rodi – ona je svoga sina i Sina Božjega 9 mjeseci u krilu nosila. A Dijete Isus? On se na slamici smiješi. Tako ga najčešće prikazuju umjetnici. Možda nas ručicama i pozdravlja, želi nam se približiti, da ga uzmemo na ruke, da ga privinemo na grudi. On možda i zaplače, nešto mu treb,a a djeca tako kažu da žele jesti ili da su umorna. On ništa ne govori riječima jer još nije naučio govoriti, ali svojim dolaskom govori puno. Govori nam da nas Bog voli, da želi biti s nama ljudima, da nas nije ostavio u noći grijeha i zla, da nas želi uvesti u svoj božanski život dobrote, mira i ljubavi. Sama njegova prisutnost među nama ljudima snažna je Božja riječ! Kao da već sada, ovako bez riječi u betlehemskoj štalici, kaže: Ja sam s vama u sve dane, do svršetka svijeta“, rekao je biskup dodavši kako mnogi teolozi ističu upravo tu ireverzibilnost Božjeg dolaska.

U nastavku biskup se poslužio i mišlju pape emeritusa Benedikta XVI., koja se uklapa u današnje evanđelje i razmišljanje o Božjoj Riječi i koji ističe kako se ne djelovati u skladu s Logosom protivi Božjem biću.

Što to za nas znači? Ta sinteza grčkog i kršćanskog mišljenja želi reći da mi kršćani Božje djelovanje, a onda i čovjekovo koje ga mora slijediti, gledamo kao razumno. Svako djelovanje koje bi se tome protivilo smatramo da se protivi i Bogu. Jer Bog je Logos tj. Razum. Mi prije svega trebamo pojačati svijest da je za kršćansku vjeru potrebna oslonjenost na razum, te da je sve što je nerazumno protivno Bogu i stoga kršćanskom shvaćanju čovjeka i svijeta.”

„Mi smo danas u našoj Domovini suočeni s više velikih izazova od kojih su dva sigurno najveća. To su: prijetnja demografske katastrofe i povratak ili možemo reći i ostanak (komunističkog) totalitarizma.  Po procjenama stručnjaka UN-a ubrajamo se među 5 najstarijih populacija u svijetu (Stjepan Šterc). Prvi puta je više Hrvata u inozemstvu nego u Hrvatskoj. Hrvatska ima već više od 20 godina prirodni pad ukupnog stanovništva i za to je vrijeme samo prirodnim putem (razlika između rođenih i umrlih) izgubila nevjerojatnih više od 200 tisuća stanovnika! Kad tome pribrojimo iseljavanje, koje je doseglo u ovo vrijeme broj veći od 250 tisuća i to mladih Hrvata koji su napustili Domovinu, tada je ukupni gubitak stanovništva u posljednjih 20 godina veći od 450 tisuća – čak ide do pola milijuna! Potrebno se hitno založiti za mjere, poput Mađarske, koje će taj negativan smjer, koji može završiti potpunom katastrofom i nestankom našeg naroda, drastično promijeniti“, upozorio je biskup.

Govoreći o spomenutom totalitarizmu biskup je rekao kako su se njegove ideologije, njegova retorika, pa i djelovanje promijenilo te je prihvatljiv jednom broju ljudi, ali se i zapitao se zašto se taj transformirani totalitarizam nema potrebe suočiti s Rezolucijom Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe?. „U kojoj se izričito zahtijeva da se u postkomunističkim zemljama svi znakovi, spomenici i 0bilježja (na trgovima, ulicama, parkovima…) nastala u tom vremenu uklone iz javnog života jer oni zagađuju demokratsko društvo i vraćaju ga u totalitarnu prošlost? Kad već nije bilo lustracije, zašto se ne želi ni s lijeva ni s desna u našoj državi barem tu rezoluciju obznaniti i po njoj postupiti? To nije spojivo s razumom, a to onda prema papi Benediktu znači ni s Božjim i kršćanskim shvaćanjem, da se tako postupa još danas, 30 godina nakon pada Berlinskog zida i urušavanja sustava koji je gušio ljudske i vjerske slobode, progonio hrvatske domoljube i nositelje barjaka slobode te je odgovoran za masovna pogubljenja bez suda i grobnice, kao što su Bleiburg, Macelj, Huda Jama, Jazovka, Čemernica, zatiranje čitavih župa poput našeg Zrina, logora smrti poput Stare Grdiške i Golog otoka, i to samo zbog pozivanja na savjest i prava na drukčije mišljenje. Ako je taj totalitarni režim pobio više od pola milijuna hrvatskih ljudi i nikad to nije ni priznao niti se za to pokajao, a danas nam se predstavlja kao prihvatljivi novi liberalni model slobodnog društva, zašto javno ne odbaci crvenu zvijezdu, partizanske spomenike, nazive ulica i trgova prozvane po zločincima i zatiračima ljudskih, nacionalnih i vjerskih prava? Imamo li mi to uopće pravo očekivati od djece komunizma koji to ne samo ne žele priznati nego niti ne razumiju? Razumno postupanje u skladu je s Istinom, koju treba tražiti, priznavati i njoj služiti, u ljubavi. A to totalitarizmi ne mogu jer se, kako reče bl. Alojzije Stepinac, oni rađaju u laži, žive od laži i umiru u laži. A papa Franjo je rekao da se jugoslavenska tvorevina nije mogla održati zajedno nikakvim ljepilom. Pa ipak i bivšu ideologiju i državu još uvijek neki zazivaju“, ustvrdio je biskup dodavši kako je Bog Logos, Riječ i Razum i on koji je kao takav došao među nas traži od nas pokoravanje razumu, istini i ljubavi.

„Možda su to prezahtjevne teme za božićno razmatranje, reći će netko, ali Božić nije bajka koja bi trebala polučiti samo neki dobar osjećaj koji treba ovih dana zavladati, pa nije zgodno da nas uznemiravaju teške rasprave! Ne! Božić je život, kršćanski život i zahtjev da mi svoja razmišljanja i postupanja uskladimo s tim životom.“

Misno slavlje animirao je Mješoviti zbor katedralne župe pod vodstvom prof. Jelene Blašković, a na kraju svima okupljenima obilje Božjeg blagoslova poželio je preč. Karača.