„U novoj godini, nakon svetkovine Rođenja Gospodnjeg, danas slavimo svetkovinu Bogojavljenja. Stari je to blagdan kojim se na Istoku od početka obilježavalo tri događaja: poklon mudraca s Istoka, Kristovo krštenje te prvo Isusovo čudo u Kani Galilejskoj. Bog se tako objavio – u čovjekovom obličju, kojem su se kao malom Djetetu poklonili mudraci, kojeg je na Jordanu prigodom Ivanova krštenja sam Otac nebeski proglasio svojim sinom te u Kani kad je učinio znak te su u njega povjerovali njegovi učenici“, rekao je na početku svoje homilije sisački biskup Vlado Košić predvodeći misu u Pastoralnom centru katedralne župe u Sisku. Koncelebrirali su biskupski vikar Marko Cvitkušić, katedralni župnik Marko Karača i župni vikar Ivan Sandrin.

U nastavku biskup je poručio kako je činjenica da se Bog objavio čovjeku nadahnjivala ljude stoljećima na svim meridijanima i paralelama. „Umjetnici su o tome pjevali, slikali, vjernici su se klanjali, a nevjernici okretali glavu ne želeći o tome razmišljati. Ipak kad se nešto dogodi to nije moguće nijekati. To npr. da se danas ratuje u Ukrajini ne moraju svi jednako tumačiti, ali to je činjenica… tako je i s lijepim događajima. Jedan od njih bilo je rođenje Isusovo od Djevice Marije u Betlehemu. Malen je to grad, prije Isusova rođenja bio je gotovo nepoznat, a mjesto je dolaska samog Boga među ljude. Ono što je ljudima nevažno i maleno, za Boga je često važno i veliko. Isusovo rođenje zapazili su samo betlehemski pastiri, oni su primijetili da se nešto događa, čuli su neobičnu pjesmu i vidjeli nesvakidašnju svjetlost. I pohrlili su… pošli su se sami uvjeriti u to što se dogodilo. Vidjeli su i, kako bilježi evanđelist, svima pripovijedali o Djetetu. Zanimljivo je tko taj događaj nije primijetio? Nisu se na to rođenje obazirali stanovnici Betlehema koji su odbili dati prenoćište obitelji iz Nazareta, nisu to rođenje zapazili kralj Herod na jeruzalemskog dvoru zajedno sa svojim podložnicima, ali – zainteresirali su se mudraci s Istoka“, rekao je biskup.

Sisački biskup Vlado Košić u nastavku je pojasnio i kako su ti mudraci bili zvjezdoznanci, oni koji su proučavali svemir. „Može biti da su do zaključka, da se rodio poznati novi kralj, došli ne samo iz promatranja zvijezda i zato što su otkrili jednu novu zvijezdu koja se pojavila, nego i jer su proučavali svete knjige, a to su mogle biti knjige židovskih proroka gdje se – kao u proroka Izaije – govori da će dolazak Mesije pratiti silna svjetlost koja će obasjati narod koji je hodio u tami. Naime, oni dolaze upravo u židovsku zemlju i traže tog novorođenog kralja. A gdje bi kralja drugdje tražili negoli na kraljevskom dvoru? I tako dolaze na Herodov dvor u Jeruzalemu. Međutim, zvijezda koja ih je vodila, tada se sakrila. Bio je i to znak da su zapravo došli na krivo mjesto, da ovdje neće naći Mesiju. Ipak, dobili su korisne informacije, pismoznanci na kraljevskom dvoru poznaju Pismo te ih upućuju na objavu, danu u knjizi proroka Miheja, koji je napisao da Betlehem efrajimski, nije najmanji među judejskim kneževstvima jer se u njemu ima roditi onaj koji će vladati Izraelom (Mih 5, 1). No, to što mudraci primaju sa zahvalnošću, u kralju Herodu rađa zavišću i željom da ukloni tog mogućeg suparnika… on već snuje pokolj nevine djece u Betlehemu. Mudraci se upućuju prema Betlehemu i tamo doista, kako ih sad ponovno vodi zvijezda, pronalaze Dijete rođeno u pastirskoj štali. Zanimljivo nisu se zbog toga odvratili od željenog posjeta, nisu otišli razočarani ili tražili dalje, nije ih to siromaštvo i skromnost dolaska novoga Kralja razočaralo, ne, oni mu se klanjaju i darivaju ga svojim skupocjenim darovima“.

Na kraju biskup je poručio i kako su u ovom događaju poklona, što je evanđelist Matej opisao veoma lijepom i opširnom pripovijetkom, kršćani već od početka čitali razne pouke. „Da je Mesija Sin Božji koji je došao među ljude skroman i da više voli siromašne negoli imućne i moćne, da ga treba tražiti ako ga se želi susresti, da mu mogu pristupiti i jednostavni i obični ljudi, kao i znanstvenici, astronomi i proučavatelji knjiga no, da ga je moguće pronaći samo iskrena srca i bez podmuklih računa i laži. To nadalje znači da se Bog objavio svim ljudima a ne samo Židovima jer on želi da ga priznaju i poklone mu se i poganski narodi, što vidimo u mudracima s Istoka koji su njihovi predstavnici. O tome piše i apostol pogana sveti Pavao u poslanici Efežanima. Dapače, u izvješću svetog Mateja vidi se neobična inverzija: Židovi, čiji je predstavnik Herod, odbacuju novorođenog Kralja do te mjere da ga žele i ubiti, dok ga pogani traže i nalaze te mu se ponizno klanjaju i darivaju ga“, rekao je biskup te zaključivši kako se može reći da blagdan Bogojavljenja objavljuje univerzalnost kršćanstva i Božju naklonost svim ljudima i narodima.

Nakon mise, već tradicionalno, katedralni župnik blagoslovio je Biskupijski ordinarijat, Veliki Kaptol, a zatim je biskup blagoslovio župni stan katedralne župe.