Na početku homilije biskup je rekao kako se danas jednim blagdanom slavi sve svete, svu našu braću i sestre koji su proslavljeni u nebeskoj slavi. Pojasnio je kako svaki dan u kalendaru imamo barem jednog sveca, ali znamo da postoji nepregledno mnoštvo svetih i zato je Crkva uvela jedan blagdan kojim se slave svi, i poznati i nepoznati sveci.

Osvrnuvši se na Riječ Božju te čitanje iz Knjiga otkrivenja (Otk 7,2-4.9-14) biskup je podsjetio kako ono donosi riječi zadivljenog apostola Ivana, te kako je mnogo spašenih koji stoje pred licem Gospodnjim i hvale ga. „Oni su iz svih jezika, naroda, plemena… bijele su haljine znak njihove čistoće, a palme – znak mučeništva. Pa ako su i uprljali svoju nevinost, život milosti i nastojanje da ne griješe, njihove grijehe briše krv Krista Jaganjca. A nevolja velika, što je to? Je li to bolest, potres, epidemija, rat? Neki kažu da je sv. Ivan već vidio progone koji su se nadvili nad kršćane. I mnogi su učenici Isusovi bili ubijeni. To su sigurno bile nevolje velike. Ali mi možemo u to ubrojiti i sve spomenute i tolike druge nevolje, trpljenja, patnje, poniženja, boli… sveti Ivan ne kaže da će nas Gospodin osloboditi tih nevolja, ne, nego da treba proći kroz njih. Tako su i sveti koje danas slavimo, oni su podnijeli mnoge nevolje ali su ostali uspravni, kroz njih su prošli i zadobili vječnu nagradu“.

U nastavku progovorivši o Matejevu evanđelju i osam blaženstava biskup je rekao kako Isusu bilo veoma važno to objaviti svojim učenicima. Jer jednako tada kao i sada, njegovi su učenici djeca ovoga svijeta i podložni su mnogim zahtjevima svog vremena i pravilima koje zadaje i po njima traži da živimo ovaj svijet koji nije Božji. Kako se othrvati zahtjevima ovoga svijeta, kako doći do Božjeg svijeta? Jednostavno: slušajući Isusa. Zato je jako važno što smo čuli, i kako mislim ispuniti ove Isusove riječi“, upozorio je biskup protumačivši u nastavku blaženstva.

Na kraju biskup je zaključio kako nas blagdan Svih svetih povezuje i s našom braćom i sestrama koji su nas napustili te su s ovog svijeta prešli u onaj vječni. „Naime, nikada Crkva nikog nije proglasila svetim tko je još živ na zemlji. Tek njegov prijelaz s ovog svijeta pokazuje snagu njegove vjere. Poslanica Hebrejima savjetuje: Spominjite se svojih glavara koji su vam navješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru (Heb 13,7).  Premda je 2. studenog blagdan Svih vjernih mrtvih ili Dušni dan, s pravom vjernici već danas posjećuju grobove svojih najmilijih, kite ih cvijećem u znak povezanosti i pale svijeće u znak vjere u uskrsnuće. Vjerujemo da je i među mnogim našim preminulim svećenicima, djedovima i bakama, očevima i majkama, muškarcima i ženama, mladima i djecom velik broj spašenih koji su pridruženi svima svetima. I ne samo da se molimo za njih nego se molimo i njima, tj. preporučujemo u njihovu pomoć i molitve, zaštitu i ljubav jer ako nas je smrt rastavila na ovom svijetu, nismo odijeljeni u ljubavi jer oni koji su u Bogu, zajedno su, dapače jedno, bili oni još živi na zemlji, bili odijeljeni te su jedni još na ovom svijetu a drugi u vječnom životu“.

U koncelebraciji bili su dekan Sisačko-katedralnog dekanata i domaći župnik Ivan Faletar, župnik sisačke Župe sv. Kvirina Robert Jakica, župnik iz Budaševa Krešimir Bulić, župnik petrinjske Župe Preobraženja Gospodnjeg Damir Ceković, župnik sisačke Župe sv. Josipa Radnika fra Ivan Bradarić i domaći župni vikar Dario Stanković.

Nakon mise biskup se sa svećenicima i okupljenim vjernicima, u procesiji uputio do središnjeg križa Gradskoga groblja gdje su molili za pokoj svih duša čiji su posmrtni ostaci pohranjeni na tom groblju.