U koncelebraciji bio je povjerenik za pastoral zatvorenika vlč. Kristijan Krajnović, a misi su nazočili upravitelj zatvora Ivan Gusić i pomoćnik ravnatelja Ivan Pršlja.

U homiliji, govoreći o pročitanom evanđelju o uskrsnom susretu u Emausu, biskup je rekao kako ono govori o Isusovim učenicima, koji očito nisu bili apostoli, a koji su nakon događaja u Jeruzalemu očajni pošli u svoje rodno mjesto. „Bili su toliko žalosni da nisu mogli ni govoriti, tek su tu i tamo izmijenili nešto riječi o tome što se dogodilo. Tu im se pridružio i uskrsnuli Isus kojeg oni nisu mogli vidjeti svojim tjelesnim očima te mu oni ispripovijede svoje razočaranje o događajima u Jeruzalemu i tome da su izgubili ljubljenog Učitelja. Na to on njima kaže: ‘O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?’. Oni su se silno nadali i željeli da to što je tako jako započelo s Isusom, čudesa i obraćenje naroda, da će se i dalje nastaviti. U biti ostali su razočarani da je tako tužno završilo, da su ga Židovi razapeli na križ i da je postao žrtva spletke židovskih glavara i Poncija Pilata. Upravo ovdje vidimo kako se ponekad Bog umiješa u naše ljudske nade i predviđanje koji često idu jednim putem, a Bog čini nešto drugo. Zato se često pitamo kako prihvatiti da ono što smo mi željeli da bude uspješno i važno, zapravo postane nevažno, te se nađemo u situaciji da ne znamo kuda dalje. Evo, za nas vjernike Isus je tu, on je temelj naše nade koji uvijek okreće stvari na dobro“, rekao je mons. Košić.

Ohrabrivši zatvorenike, biskup im je poručio da ako Isus postane čvrsti temelj njihova života, sve muke će proći i činit će se nevažne. „Mi možemo biti slobodni kao ptice, a biti u zatvoru. To je tako jer nas je Isus spasio od konačnog zatvora i za nas je dao svoj život. Isusovo uskrsnuće je velika nada za sve nas i od toga živi kršćanstvo. Sveti Pavao dobro kaže u svojoj Poslanici Korinćanima da ako Isus nije uskrsnuo uzalud je naša vjera. S našom vjerom može sve postati drukčije, a sve bi to bili tek običaji jer bez Isusova uskrsnuća ništa ne bi imalo smisla. Kad se mi molimo Isusu mi se ne molimo velikom pokojniku iz prošlosti, već živom uskrslom Bogu za kojeg vjerujemo da je naš Spasitelj, Sin Božji koji je za nas trpio, dao život i uskrsnuo, a kako bi nas uveo u Kraljevstvo nebesko, u novi život“, zaključio je biskup, zaželjevši na kraju svima blagoslovljen Uskrs.