Biskup je u propovijedi rekao kako danas slavimo sv. Roka, zaštitnika mjesta i župe koji su dobili naziv upravo po ovom velikom svecu. Sv. Rok rođen je u Francuskoj u 14. stoljeću kada je Europu uz ratove poharala i velika kuga. Veoma rano je ostao bez roditelja koji su mu prenijeli kršćansku pobožnost, a napose prema Djevici Mariji. Kada je ostao bez roditelja prodao je sve imanje i bogatstvo razdijelio siromašnima, a svoj život posvetio bolesnima i jadnima.

„To je polje na kojem je on ostvario svoju svetost: služeći onim najjadnijima, a to su bili gubavci. U njima je on vidio siromašnog i trpećeg Isusa. I dok su mnogi bježali od zaraženih i ostavljali ih da umiru po putu kao životinje, on se posvetio tim ljudima i pomagao im kako je znao i mogao. Kaže se da je toliko ljudi umiralo od kuge da oni zdravi nisu stizali niti pokapati sve koje je bolest kosila.

Predaja govori da je sveti Rok mnoge od tih gubavaca i ozdravio, a ljudi u nekim krajevima gdje je djelovao ostali su uvjereni da je Bog, njegovim zagovorom, zaustavio kugu u tom području, tako da je potrajala kratko u odnosu na druge predjele. Na koncu je i sam postao zaražen kugom te se povukao u jednu šumu da tamo, u samoći, dočeka svršetak zemaljskog života. Ovdje mu je, prema predaji, jedan pas donosio hranu, pa zato često imamo njegovu sliku sa psom koji u ustima drži kruh. Tim putem je slučajno, na konju prolazio neki uglednik, koji se malo zaustavio, i u kratkom razgovoru sveti Rok je na njega ostavio takav dojam da ga je on uzeo k sebi, njegovao ga te je svetac ozdravio.

No, nije još dugo poživio. Iscrpljen od naporna života i različitih patnji umire veoma mlad. Ljudi su ga odmah počeli štovati kao sveca, jer su ga i za života takvim prepoznali. Ubrzo je postao jedan od najomiljenijih svetaca u Katoličkoj Crkvi u svim narodima, pa i u našem narodu. U Hrvatskoj ima puno crkvi i kapela koje su posvećene baš ovome svecu. Ljudi su ga štovali kao zaštitnika od kuge, kolere i svih teških bolesti. Seljaci su ga izabrali kao zaštitnika životinja. Kada je umro imao je samo 30-tak godina. Zašto netko ima dug život, a netko umire u mladosti ili čak u djetinjstvu, ostaje misterij. To samo Bog zna.

Biblijski pisci razmišljaju dosta o tom misteriju koji ih je zbunjivao. Židovi su bili uvjereni da je dug život poseban znak Božje naklonosti, da je to čovjeku Božja nagrada, ali onda ne mogu razumjeti zašto nekada žive dugo neki ljudi čiji život nije bio ni malo uzoran, a umru u mladosti mnoge osobe koje su se trudile da svojim životom ugode Bogu. Pisac knjige Mudrosti to objašnjava na ovaj način. On će naglasiti da ljudska sreća ne zavisi od dužine života, nego od kvalitete života.

Tako Sveto pismo za čovjeka vjerna Bogu kaže: ‘Stekavši savršenstvo u malo vremena, dugo je živio, i jer mu je duša bila draga Gospodinu, on ga je hitro izbavio od zloće oko njega. Svjetina sve to vidi ali ne shvaća’ (4,13-14).

Za biblijskog čovjeka vrijeme ima značenje i važnost prije svega zbog svog sadržaja. Tipična je ona iz Ps 90,12: ‘Nauči nas dane naše brojiti da steknemo mudro srce’. Svi su sposobni brojiti sate, dane, tjedne, godine. Međutim, osim ovog brojenja koje je čisto numeričko, postoji i mudrosno brojenje koje se bitno razlikuje od numeričkog: ovdje se sati i dani broje po sadržajima, po vrijednostima koje smo u njih ugradili. To znači da postoje i prazni sati, prazni dani, mjeseci, a možda i godine. To vrijeme se onda ne računa, to je izgubljeno vrijeme. I mi kada kažemo da netko gubi vrijeme, to ima značenje da ta osoba ne radi ništa, ili ne radi ništa vrijedno i korisno. To vrijeme se onda ne računa, jer je to izgubljeno vrijeme. Tako netko može živjeti 100 godina, ali ostaje uvijek pitanje koliko je tu bilo izgubljenog vremena, koliko je bilo praznih godina koje se ne računaju. Jer te godine nemaju sadržaja, nemaju vrijednosti. S druge strane neke osobe mogu živjeti, ljudski govoreći, jako kratko, ali sadržajno, sve joj je vrijeme bilo ispunjeno, a to znači da ta osoba ipak nije živjela kratko.

Biblija za grešnike pak kaže: ‘Pa ako i žive dugo, nisu ni za što, i na koncu im je starost nečasna’ (3,17) ‘Jer duljina dana ne čini starost časnom, niti se ona mjeri brojem godina. Već razboritost – to su sjedine ljudske, i krepostan život – zrela starost’ (4,8-9). Vrijednost života nije u njegovoj dužini nego u njegovu sadržaju, u tome kako je netko živio.

Sveti Rok je, po biblijskoj logici, živio dugo. Imao je sve dane i godine ispunjene, ne prazne. Ispunjene ljubavlju i dobrim djelima, a to su vrijednosti koje ne umiru.

Svetom Roku su se ljudi kroz stoljeća posebno utjecali u vremenima u kojima je harala kuga. Kuga je danas, na sreću, barem u Europi, iskorijenjena bolest. Ali nažalost ima podosta duhove kuge: kuge praznine ljubavi i pomanjkanja solidarnosti, kuge indiferentnosti i pomanjkanja brige za najjadnije. To je kuga od koje danas mnogi umiru ili nesretno žive. Kako su nam danas potrebne osobe koje imaju srca za siromašne, stare i bolesne, za one koji umiru od gladi ili od besmisla života. Teška bolest današnjice je pomanjkanje osjećaja za druge, pomanjkanje solidarnosti i velikodušnosti. Zemlja daje i više nego dovoljno kruha za sve, pa zašto toliki umiru od gladi? U našim krajevima nema toliko problema sa glađu, ali ima problema sa osamljenošću mnogih, ima problema sa beznađem i besmislom s kojim su pogođeni mnogi i skončavaju svoj život čineći zlo sebi i drugima.

Toliki imaju sve najbitnije za život, ali im je u životu nestalo radosti i ne osjećaju se sretnima. Toliko tjeskobe, žalosti i zabrinutosti. Mnogi mladi se ne mogu nositi sa svojim stanjem duhovne praznine i traže utjehu u drogi, u alkoholu, u kriminalu svih vrsta. Kako nam je moliti svetog Roka da iskorijeni ovu vrstu kuge iz našeg naroda. Da svi imamo više njegovog iskustva, a to je: čineći dobro drugima čovjek postaje sretniji. Ni smrt toj sreći ne može nuditi.

Jer kada se čovjek daruje drugima, ispunja se životom. ‘Tko želi svoj život sačuvati, izgubit će ga’, kaže Isus. Tko život čuva izbjegavajući sve ono što je zahtjevno, prebacujući to na leđa drugih, neće život sačuvati.

Tko čuva svoj život živeći samo za sebe, postaje prazniji životom. Velikodušni su obogatili svijet i ispunili smislom svoj vlastiti život. Onda nije važno koliko je život dug, nego koliko je dobra posijao na ovoj zemlji. Isus je prošao zemljom čineći dobro i zato, kako kaže apostol Petar, njegovo tijelo nije moglo ostati u grobu.

Ljubav i dobrota su snaga uskrsnuća. Te vrijednosti su jamstvo vječnosti. Neka Gospodin ne dopusti da itko od nas oskudijeva tim vrijednostima i tako izgubi vječnost. Neka Gospodin ne dopusti da u ovom mjestu, koje nosi ime Svetog Roka, i koje zna dobro što je patnja i stradanje, da u njemu ne ponestane nikada dobrote, ljubavi, solidarnosti, napose prema siromašnima i bolesnima, da ne ponestane nikada svetosti koja se nalazi u samom nazivu mjesta“ završio je Biskup.

Na kraju svete mise biskup Zdenko poželio je dobrodošlicu novom župniku fra Ivanu koji uz župnog vikara fra Ivana pastoralno brine o župama koje imaju svoju patnički dimenziju. Nakon svete mise biskup se zadržao ispred župne crkve u druženju s narodom.