Podsjećajući na župnika Bürgera biskup je na početku mise rekao da on nije bio samo svećenik koji je bio budan, osjetljiv za Boga i za narod, nego je bio svećenik koji je iznad svega svjedočio za vječnu istinu. Dodao je da je njegova smrt bila rođenje za nebo i „da nas ovo vrijeme došašća ne priprema samo za proslavu Božića, nego za nebesko rođenje“. Podsjetio je i da se ovaj dan obilježava Međunarodni dan ljudskih prava istaknuvši da je vrijeme u kojem je bio ubijen župnik i mnoge žrtve slatinskog kraja „bilo vrijeme kad su bila ugušena ljudska prava i temeljno ljudsko pravo na život“, ne samo pokojnog župnika nego i mnoštva vjernika našeg naroda, ali i drugih. Okupljene je pozvao na molitvu da ih Gospodin ojača u vjeri i da se obnovi zahvalnost prema mučeničkim žrtvama nevino i nedužno ubijenih.

U homiliji se biskup osvrnuo na biblijska čitanja te u duhu odlomka iz Prvog čitanja i riječi proroka Izaije, govorio o Bogu koji sve stvara povezavši to s temom dostojanstva svake osobe i temeljnog ljudskog prava na život. „Tko od nas ima pravo na život? Ima li biskup pravo na život? Imaju li svećenici pravo na život? Imate li vi pravo na život?“, upitao je te protumačio da je, prema Božjoj riječi koju prorok Izaija naviješta, Bog onaj koji čovjeku daje pravo na život, najveće ljudsko pravo.

Govorio je i o liku župnika Bürgera, podsjećajući da je on „na sve moguće načine trošio sebe da se vjernici što bolje osjećaju u crkvi, u kući Božjoj, ali još više u tome da se Bog nastani u životu vjernika ove župe, da dožive zajedništvo i njegovu prisutnost u sakramentima i pobožnostima.“ Istaknuo je da župnik kad se odlučio na svećenički poziv, sigurno nije slutio mučeničku smrt, ali da je bio spreman za Boga, Crkvu i narod Božji položiti svoj život jer mu je snaga bila u Bogu i u milosti Duha Svetoga.

Osvrćući se na Isusove riječi iz naviještenog evanđeoskog ulomka „Dođite k meni svi vi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“, biskup je pojasnio da Bog daje odmor i snagu, ali i jaram koji donosi slobodu. Dodao je da je Isus bio osuđen na smrt i razapet na križu „jarmom ljudskih zakona“ koji vode u ropstvo i smrt, a Božji zakon uvijek vodi u slobodu, prema ljubavi i dobru. Poručio je vjernicima da je važno sjetiti se onih koji su se za njih žrtvovali, rekavši da „zaboravljati one koji su nas ljubili znači pomalo zaboravljati Božji zakon, Božju ljubav.“

Nakon popričesne molitve biskup je poručio da nijedan ljudski zakon nije savršen, navodeći da su u ime zakona i vlasti, partizanskog i komunističkog režima, ubijeni ne samo župnik Bürger, nego u hrvatskom narodu više od šesto šezdeset crkvenih osoba, svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova i sjemeništaraca. Istaknuo je da je tu bila riječ o „zakonu, vlasti i zločinu učinjenom iz mržnje“, te pozvao na unutarnju borbu protiv mržnje „jer ona razara, uništava i vodi u propast“. Poručio je kako spomen soba župnika Bürgera, blagoslovljena prije mise, ostaje „znak svjedočanstva vjere i ljubavi utkane u povijest Župe ne samo njegovim radom, nego krvlju koja ostaje najveći znak istine“ te je na sve zazvao Božji blagoslov.