Sprovodu su prisustvovali svećenici Gospićko-senjske biskupije, redovnice Družbe sestara Presvetog Srca Isusova iz Rijeke, predvođene vrhovnom poglavaricom s. Dobroslavom Mlakić, obitelj, rodbina, prijatelji i poznanici pokojne s. Judite te vjernici župe Otočac gdje je pokojnica 17 godina živjela i pomagala u pastoralnom radu.

Okupljenima se prigodnim riječima obratila vrhovna poglavarica s. Dobroslava koja je, uz čitanje životopisa s. Judite, istaknula i zahvalnost za njezino vjerno služenje kroz redovnički poziv koji je ostvarila u Družbi. „Sestra Judita je najveći dio redovničkog života proživjela u svojoj Lici koju je neizmjerno voljela te je i na taj način pokazala blizinu i ljubav prema svome narodu. Bila je skromna i vrijedna redovnica koja je pobožnost i ljubav prema Bogu naučila od svoje majke Kate“, rekla je, među ostalim, s. Dobroslava.

U svojoj homiliji biskup Medo je, među ostalim, rekao: „Naša sestra Judita nas napušta. Učinila je to izmirena s Bogom i mirom u srcu. Možemo reći da je provela lijep život. Ne život o kojem bi se pričalo po trgovima, već život kakav može biti nadahnut Evanđeljem. Prema Evanđelju, lijep život nije onaj život koji je oslobođen teškoća i križeva, već prije svega to je život služenja, predanja i životne borbe. Borba za čvrsto ukorjenjivanje ljubavi u sebi i oko sebe, da bi se intenzivno živjela. Borba za hod prema Apsolutnom, odricanje od sebe i prepuštanje Bogu.

Povjeravajući našu sestru Juditu Kristu, molimo ga da bdije nad njezinom proslavom. To nije pretjerano tražiti. Krist je uskrsnuo kako bismo svi mi uskrsnuli u njemu. On je proslavljen kako bismo i mi bili proslavljeni, za njega, s njim i u njemu. ’Oče, želim da i oni koje si mi dao budu sa mnom ondje gdje sam ja, kako bi promatrali moju slavu’. Ove riječi nisu izgovorene olako. Izgovorene su jer govore istinu, jer su to obećanja koja će biti ispunjena.

S poniznošću, ali i s velikom nadom, molimo dakle Boga da ispuni svoja obećanja prema sestri Juditi. Molimo ga zahvaljujući mu na njegovoj dobroti prema našoj sestri tijekom cijeloga njezina života. Bog je uvijek prvi koji nas ljubi, a njegova ljubav je uvijek veća od naše. Za svu ljubav koju je iskazao našoj sestri Juditi, neka Gospodin bude s ljubavlju hvaljen i slavljen, s ljubavlju čašćen i proslavljen“ istaknuo je biskup Medo.

Nakon ukopa u grobnicu Družbe, biskup Medo slavio je misu zadušnicu za pokojnu s. Juditu u župnoj crkvi Presvetog Trojstva.

S. Judita, krsnim imenom Marija Podnar, preminula je u samostanu Moj mir u Sv. Vidu Dobrinjskom na otoku Krku nakon teške bolesti u srijedu 2. travnja 2025., a dan prije 1. travnja okrijepljena je svetim sakramentima u 80. godini života i 60. godina redovničkog života u Družbi sestara Presvetog Srca Isusova.

Marija je rođena 15. studenoga 1945. od oca Davida i majke Kate r. Klobučar, u Gornjem Kosinju, kao treće od četvoro djece u obitelji. Krštena je 18. studenoga 1945. u župnoj crkvi Sv. Antuna Padovanskog u Gornjem Kosinju, danas Gospićko-senjska biskupija. Odrastala je u skladnoj kršćanskoj obitelji.

Prvu pričest i krizmu je primila 13. lipnja 1953.  u vrijeme župnika Josipa Frkovića. Nakon što je završila osmogodišnju osnovnu školu, javila se tadašnjem župniku Josipu Bogoviću, sa željom da pođe u samostan u Družbu sestara Presvetog Srca Isusova.

U samostan je stupila 3. rujna 1963. u Crikvenici. Kanonsku godinu novicijata započela je 3. listopada 1964. u Grižanama dobivši ime s. Judita. Prve redovničke zavjete položila je 3. listopada 1965. u Crikvenici, a doživotne, svečane 29. kolovoza 1971. u riječkoj katedrali Sv. Vida.

Osposobila se za sviranje i pjevanje i apostolski je djelovala u župama u Čačincima u Slavoniji, Ližnjanu u Istri, Grižanama u Hrvatskom primorju te u svojoj kršnoj Liki na župama: Vratniku, Krasnom Polju, Gornjem Kosinju, Oštarijama, Ogulinskom Zagorju i najduže 17 godina u Otočcu.

Na župama je obavljala razne službe kao sviračica, sakristanka, posebno je voljela uređivati crkve i moliti s vjernim pukom i crkve su bile gotovo njezino dnevno boravište.

Pomagala je u vjerskoj pouci i pripremi djece za svete sakramente, obavljala je i sve kućanske poslove; kopala i obrađivala župne zemljišne posjede kako bi imali od čega živjeti.

Poslije 50. obljetnice redovničkih zavjeta 2015. godine željela je još uvijek djelovati. Govorila je da moli Gospodina da joj po zagovoru naše Majke Utemeljiteljice bude i dalje putokaz u zauzetosti za Crkvu i za naš narod.