Uz biskupa Medu, suslavili su župnik Pero Jurčević, Tomislav Šporčić, Nikola Turkalj, Josip Štefančić, Mišel Grgurić, Nikola Prša, Andrija Kekić, Marinko Miličević te pavlin Gaudencije Vito Spetić.

U homiliji, biskup Medo istaknuo je da su Petar i Pavao stupovi Crkve i uzori vjere: Petar, koji kroz slabost i pad postaje stijena vjere, i Pavao, koji preobražen Kristovim pozivom postaje gorljivi navjestitelj Evanđelja. Obojicu je opisao kao svjedoke vjere koji i danas nadahnjuju Crkvu i svakoga kršćanina na vjernost, hrabrost i predanje Kristu. „Petar je jedan obični galilejski ribar, čovjek od mreža i mora, nagao i plah, odan i slab, pun proturječja. Kada ga Isus poziva, ne poziva ga jer je spreman, nego jer ga ljubi. ‘Ti si Petar – Stijena – i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju’. No ta stijena nije odmah čvrsta. Petar najprije govori s oduševljenjem, a zatim tone u malovjernosti. On ljubi Krista, ali ga u presudnom trenutku zatajio. Petar je i padao, i plakao, ali Bog ne odbacuje Petra zbog slabosti – upravo tu, u njegovim suzama i pokajanju, Krist otkriva čvrstoću njegove osobe. Zato mu kaže: ’Kad se obratiš, učvrsti svoju braću’. Ovo je zadaća Petrova i svih njegovih nasljednika: biti pastir, čuvar jedinstva, znak zajedništva u Crkvi“, rekao je biskup Medo.

Govoreći o Pavlovom obraćenju, prijašnjoj ulozi i budućem poslanju biskup Medo okarakterizirao je sv. Pavla kao osobu koja je u jednom susretu i jednoj rečenici postao novi čovjek te nastavio: „On je apostol naroda, gorljivi evangelizator, čovjek čije su poslanice ušle u samo srce Novoga zavjeta. Pavao nas poziva da se ne sramimo Evanđelja, jer ono je snaga Božja na spasenje svakome tko vjeruje“.

Posebnu pažnju biskup je posvetio Ambrozu Kacitiću, nazvavši ga svjedokom vjere kroz knjigu i pismenost. „Ambroz nije bio samo tiskar, već svećenik, glagoljaš i čuvar hrvatske baštine koji je u Kosinju 1483. godine otisnuo prvu hrvatsku knjigu, glagoljski Misal po zakonu rimskog dvora. Ambroz – Broz žakan – ostavlja svoj pečat u slijepim otiscima toga misala. Bio je pismen u glagoljici, latinici i bosančici, poznavao je crkvenoslavenski i latinski. Nije bio samo tiskar, nego i učitelj, bilježnik, svećenik. Bio je, u duhu svetog Pavla, svjedok Evanđelja ’perom i papirom’, čovjek koji je Krista naviještao kroz knjigu i pismenost, a u duhu svetog Petra, čuvar vjere, baštine i Crkve. Njegova poznata maksima u Kolunićevu zborniku glasi: ‘I još vas molim, gospodo redovnici i đakoni, da se spomenete na priču ovu: da je knjigama teško prići, i tko knjige poštuje, da je u knjigama poštovan’“, istaknuo je biskup Medo u svojoj homiliji.

Poprsje Ambroza Kacitića, rad akademskog kipara Slavena Miličevića, postavljeno je u dvorištu ispred kapele sv. Petra i Pavla, mjesta srednjovjekovnog pavlinskog samostana gdje je živio i radio o. Ambroz Kacitić. Prije mise održana su kratka predavanja i predstavljanje projekta u kojem su govorili župnik Pero Jurčević, pavlin Gaudencije Vito Spetić, autor poprsja akademski kipar Slaven Miličević, dr. sc. Milan Bošnjak te autor knjige o Kosinjskoj tiskari povjesničar dr. sc. Ivan Mance.

Nakon mise uslijedio je kulturni program uz nastupe HKUD-a Lički Osik, HKUD-a Široka Kula i izvorne pjevačke skupine „Sokolovi“ iz Ravnih Kotara.

Donji Kosinj je tim događajem još jednom potvrdio svoje povijesno i duhovno značenje kao kolijevka hrvatske tiskane riječi i baštinik snažne vjerske tradicije.