Apostoli i sveti mučenici iz prvih kršćanskih vremena među kojima je i sv. Stošija u temelju su Crkve, istaknuo je mons. Mrzljak. „Prvi kršćani nisu imali drugih svetaca osim mučenika svjedoka, onih koji su do kraja svjedočili da su prihvatili Božju riječ i koji vjeruju da i onda kada gube život, mogu dobiti život. To je nama čudno. Ali treba primijeniti zakonitost pšeničnog zrna. Kada zrno stavljamo u zemlju, zemlja ga pokrije, ono ljudskim očima nestaje, ne vidi se. Ali, tu se rađa život. Nakon nekog vremena klija novi život. Čovjek nikako ne može prepoznati zakonitost pšeničnog zrna: kada nešto nestaje, da se rađa nešto novo“, naglasio je mons. Mrzljak.

Tragom navještenog evanđelja o zrnu za koje se čini da umire, varaždinski biskup razmatrao je zakonitost pšeničnog zrna, rekavši da to neprestano prati Crkvu, prisutno je u životu Crkve od početka, kada su Isusa stavili u grob. „Mislili su, sada smo završili s njime, više ga nema, neće više biti problem na zemlji. Ali događa se obrat. Nastaje novi život. Isus postaje još više prisutan u svijetu, nego što je bio kada je hodao po zemlji. Rodio se novi život. Isus je pobijedio smrt. Kasnije su mislili, idemo uhvatiti dvanaest Isusovih učenika, ubiti ih, pa smo opet riješili  problem. Nestat će. Ali, opet se događa suprotnost, kad se ubija zemaljski život, rađa se novi život“, istaknuo je biskup Mrzljak.

Rekao je da zajednica prvih 12, pa 72 Isusova učenika „ljudski govoreći, ta šačica ljudi u onom vremenu nisu imali nikakve šanse, kada su na vlasti bili rimski carevi koji su se pravili bogovima, kad je život bio u njihovoj vlasti“. Vlasti su mislile da će ih poubijati i kršćanstvo će nestati. „Ali Božja Crkva koja se rađa nije ljudsko djelo. Ona je Božje djelo i u njoj vladaju druge zakonitosti, a ne one koje mi promatramo svojim ljudskim očima. Tu dolazimo do prvih kršćana, prvih mučenika poput sv. Stošije“, rekao je biskup Mrzljak. Postoji malo podataka iz njihovih životopisa, ali ostali su u memoriji Crkve.

Sjećanje na sv. Stošiju od 4. st. kada je živjela do nas u 21. st. nije manje nego veće, još značajnije. „Rimski carevi mislili su da će uništiti kršćane, pohvatati ih, ubiti i time se riješiti onoga koji za sebe govori da je kralj, a rimski kraljevi kažu da su oni kraljevi. To je zemaljsko kraljevstvo koje prolazi, ali ne može donijeti konačnu pobjedu života. A to je život koji se rađa po krvi mučenika. Mučenici su zasijali sjeme kršćanstva i Crkva od toga neprestano živi“, rekao je varaždinski biskup, dodavši da smo i mi pozvani ići tim putem. Sveci mučenici pred nama su kao uzori, a i naši su zagovornici na nebu.

Biskup je upozorio da su i u našem vremenu kršćani najviše progonjeni u svijetu. „Oni koji bi željeli maknuti Isusa iz života, misle da će, ako progone kršćane, riješiti pitanje Crkve i prisutnosti Božje na zemlji. Dakako da se varaju, kao što su se mnogi u povijesti prevarili. Zar to nije prisutno i u našoj bližoj prošlosti? Kada su komunisti htjeli uništiti Crkvu u Hrvatskoj, rekli su ‘Idemo najprije uništiti prvoga u toj Crkvi’. To je bio tada zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Idemo ga zatvoriti, maknuti, ljudi će ga zaboraviti. Maknuli su ga iz javnosti. Ali tu se događa to pšenično zrno. Ono pada u zemlju, gotovo nestaje. Nema ga u javnosti. Ali, ima li ga danas? Itekako ga ima!

Itekako je bl. Alojzije prisutan, kao pšenično zrno koje je stavljeno u zemlju, bilo je pokriveno, ali itekako raste, jer u njemu je život. Ne njegov zemaljski život, nego Božji život kojega je on prihvatio“, rekao je mons. Mrzljak.

„Svjesni svoje ljudske slabosti i grešnosti, gledamo svetost mnogih koji su pred nama i koji su itekako dobro shvatili što znači prihvatiti Božju riječ, ne samo kao neku nauku, nego kao život“, istaknuo je propovjednik, poželjevši da se Božja riječ utjelovi i u našem vremenu, životu pojedinaca, obitelji i društva. „Često se Crkvi prigovara na način, ‘Vi ste zastarjeli, konzervativni, mi smo suvremeni svijet. Prilagodite se, promijenite te zahtjeve koje je Isus postavio’. Kako bismo to mogli? Možemo li mijenjati nešto što je sigurno, stalno, što nam je povjereno da čuvamo? Crkvi je povjerena Božja riječ da je čuva. Nepromijenjena. Nitko nema ovlasti mijenjati Božju riječ. Pitanje je samo hoće li Božja riječ biti prihvaćena ili ne, hoćemo li prepoznati snagu Božje riječi? Hoćemo li prepoznati veliku Božju ljubav, Boga koji iz velike ljubavi dolazi k nama i želi biti s nama? Ili ćemo prezreti Božju ljubav, zanemariti, ispričati se da to nije važno u suvremenom svijetu“, upitao je mons. Mrzljak.

Rekao je da svece štujemo „ali to mora biti nasljedovanje. Sveci nam moraju biti primjer kako treba hrabro živjeti kršćansku vjeru, kako se ne smijemo pokolebati. Kako moramo vjerovati da onda i kada možda gubimo, mi zapravo dobivamo. Treba prepoznati to s čime se pobjeđuje zemaljsko i vremenito, jer ide se prema vječnosti“, poručio je mons. Mrzljak, upozorivši da okupljeni na slavlju ne predstavljamo skup koji bi se tek sjećao sv. Stošije i povijesnih događaja u memoriji Crkve.

Svetim ljudima kroz povijest Crkve divimo se zbog njihovog kreposnog života, koliko su napredovali u kršćanskom životu, naglasio je mons. Mrzljak. „Sveci su i nama putokaz i ohrabrenje kako trebamo ići putem svetosti. Kada gledamo čvrstoću vjere kršćanskih mučenika, pitamo se kakvi smo mi danas? Kako vjera živi u nama, u obitelji, na radnom mjestu, u školi, politici? Je li naša vjera živa ili je samo tradicija, folklor? Želimo da naša vjera bude životna, da ne bude samo tradicija, sjećanje, nego da bude živa vjera. Božja riječ mora se utjeloviti u nama, moramo biti svjedoci žive Božje riječi svojim životom. Ne moramo svi biti propovjednici riječima. Ali, svi moramo biti svjedoci vjere koju živimo u osobnom, obiteljskom i društvenom životu“, potaknuo je biskup Mrzljak, poručivši:

„Moramo svjedočiti u našem društvu i domovini Hrvatskoj i onda kada neki misle da je Crkva tu, ali ne mora imati neku riječ u javnosti. Da to nije njen posao. Ali to je itekako posao Crkve – biti u javnosti po svom kršćanskom životu“, istaknuo je mons. Mrzljak.

Potaknuo je da molimo zagovor svetih mučenika i sv. Stošije da i mi u sadašnjem vremenu živimo vjeru, „da veliko božićno otajstvo, utjelovljenje Božje riječi, ne ostane samo uspomena. Nego da nam božićno vrijeme bude obnova i učvršćenje vjere u kojoj ćemo uz zagovor i pomoć svetih živjeti svoj svagdanji život“, zaključio je biskup Mrzljak.

Zadarski nadbiskup Želimir Puljić svečano misno slavlje na svetkovinu u utorak 15. siječnja predvodio je u župi sv. Stošije u Biogradu čija je Stošija također naslovnica i zaštitnica.