Biskup je objasnio razlog: „Za tjedan dana u našim bismo se crkvama, u šutnji i molitvi, zadržavali na Isusovu grobu i pripremali za najveći događaj svijeta – Isusovo uskrsnuće. I danas smo na jednom grobu – onome sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića, čiju 100. obljetnicu rođenja za nebo ove godine slavimo. Danas se trebalo održati 18. po redu biskupijsko hodočašće djece na grob sluge Božjega. Svake se godine djeca naših otoka ovdje okupe i imaju svoj program koji kulminira svetom misom. Ove je godine situacija, nažalost, drukčija.“

„Grobovi su mjesta ozbiljnosti. Drukčiji oblik postojanja, u kojem su naši pokojnici, a čeka svakoga od nas, izaziva nas da se zamislimo. Smrt nije samo kraj jednog načina postojanja i prelazak u drugi već i kruna života. U smrti ubiremo plodove svoga života.

Isus umire zato da raspršene sinove Božje sabere u jedno. Što je to što ljude dijeli pa ih treba sabirati i skupljati u jedno? To je grijeh: svađa, mržnja, ljubomora, sebičnost, osuda, nepraštanje… Grijeh svijeta razapeo je Isusa na križ, ali nije mogao utjecati na Kristovu odluku da svoju smrt učini plodonosnom za cijeli svijet, da po njoj daruje dar spasenja. U njemu se ostvarilo najveće jedinstvo Boga i čovjeka. Bog ne može dopustiti da takav jedan život koji je sav gorio za drugoga bude nasilnom smrću uništen. Kristova smrt i uskrsnuće postaju središtem jedinstva ljudskog roda. Sa svog križa Krist grli cijelo čovječanstvo i čini jednim Božjim narodom. Njegov život ne prestaje privlačiti muškarce i žene, mlade i djecu, da nastoje svojim ga životom slijediti.

Takav radikalni i gorljivi kršćanin bio je i naš Sluga Božji biskup Antun Mahnić. Jedno od njegovih najvećih djela je briga oko izgradnje hrvatske katoličke mladeži, rekao je biskup.

Svjestan da mu se bliži kraj zemaljskog života, biskup Mahnić 25. rujna 1920. godine piše svoje posljednje pismo Hrvatskoj katoličkoj mladeži koje je nadahnuto današnjim Isusovim evanđeljem i Isusovom odlukom da njegova smrt raspršene sinove ljudske sabere u jedno. Biskup Mahnić piše:

Doskora će biti konac mome životu na ovoj zemlji, jer osjećam, da mi dnevno propadaju sile. Prije smrti želim, o moji mladi prijatelji, da vam još jednom upravim srdačnu, a dakako i posljednju riječ. Siguran sam da ćete je primiti dobrohotno, kako ste je susretali i dosada, i to za volju katoličke stvari, ne obzirom na moju osobu. Najprije stavljam vam na srce jedinstvenost i slogu u katoličkim redovima. Ta slogom rastu i male stvari, a jedinstvenost vodi do krasnih i brzih uspjeha. (…) Ispunite Isusovu želju, da med sobom budete “jedno” kao što je On i Otac nebeski (Iv 17,22); poradite da svi budete kao prvi kršćani “jedno srce i jedna duša” (Djela ap. 4,32). (…) Treba se stoga čuvati i u misli svega, što vodi do cijepanja, te podgriza jedinstvenost i bratsku slogu.

(…) Vruće želim, da postanete dobra sol sebi i narodu. To ćete jedino time postići, ako se usko spojite s Kristom; ako se u Vašim redovima bude često i prečesto pristupalo k presvetoj Euharistiji. Tu će vas Bog pretvoriti i “mladost vaša će se obnoviti kao u orla” (Ps. 102, 5). Dnevno pristupanje k ovoj sv. trpezi neka bude barometar napredovanja u katoličkom duhu, u spoju s Isusom. (…)

Katolička omladino! Svršavam. Mnogo toga bih imao da kažem; ali me izdaje snaga. Sve rečeno još jednom ti stavljam na srce, da uvažiš, zavoliš i u svojem življenju provedeš u djelo. Nitko od vas, premili moji, neka ne zađe ni za čas s katoličkog puta! Svi budite veselje vječnom Bogu, kod Koga ću se za vas moliti u lijepome nebu, i od koga vam već sada prosim najobilatiji blagoslov.

Geslo biskupa Mahnića bilo je “U križu je spas!” Cijeli je njegov život bio uz križ i pod križem. Njegove nas misli potiču da razmišljamo o važnosti i vrijednosti života te o smrti kao kruni života, da pred Gospodina Boga ne dođe praznih ruku.

Biskup Petanjak zatim je poveo molitvu za prestanak pandemije. Vjernici su ovaj događaj mogli pratiti putem livestreama Krčke biskupije.