Bili su prisutni među ostalima provincijalni ministar franjevaca trećoredaca glagoljaša fra Ivo Martinović, kanonici prvostolnog Kaptola zagrebačkog, drugi svećenici i redovnici te domaća braća kaptolskog samostana predvođeni provincijalnim ministrom fra Milanom Krištom i gvardijanom fra Zdravkom Lazićem.

Gvardijan fra Zdravko kratkim je uvodom u slavlje opisao fra Bonaventuru kao čovjeka jednostavna i sveta života, veći dio kojega je proveo u Zagrebu na Kaptolu te u Samoboru i Varaždinu. Bio je teolog, bibličar, profesor emeritus sveučilišta u Zagrebu, prevoditelj, poliglot, pisac i pjesnik, kateheta, pedagog, skladatelj, dopisni član HAZU, zanosni propovjednik Božje riječi. Umro je u 94. godini života, 76. redovništva i 68. svećeništva. Pokopan je u Zagrebu na Mirogoju.

Fra Bonaventura je predavao mons. Ivici Petanjku dok je studirao teologiju u Zagrebu, a sada je  mjesni biskup fra Bonaventurine rodne biskupije.

Mons. Petanjak u svojoj je homiliji progovorio i o svom osobnom susretu s profesorom Dudom počevši od naviještene Božje riječi 2. nedjelje kroz godinu koja je govorila o prepoznavanju Božjega poziva i o odazivu na taj Božji poziv. Nadalje, mons. Petanjak istaknuo je kako je ono što je fra Bonaventura poučavao bilo za cijeli život. „Svi mi koji smo imali milost i čast imati ga za profesora zauvijek ćemo ga pamtiti upravo kroz ove biblijske uzore, jer nas je on odgajao za život. Učio nas je čitati. Nikada nećemo zaboraviti njegove riječi: ‘Nemoj čitanje u crkvi drugima odčitati, nego ga pročitaj, jer ako ga ti nisi razumio, kako će te drugi razumjeti’.

Učio nas je gledati. ‘Kad idete gradom nemojte zabiti nos u zemlju, nego gledaj oko sebe da ti se ne dogodi da deset godina ideš istom ulicom, a ne znaš kako se zove. Otvori oči!’ Učio nas je tražiti i zapažati i otkrivati velike događaje u malim zbiljama.

Nadasve je bio čovjek koji je znao oduševiti svojim govorom, pobuditi na čuđenje i udivljenje. Radovati se i veseliti se malim stvarima. Kad kažem radovati i veseliti onda ću se referirati na njegovu knjižicu Svijeta razveselitelj koju je posvetio Hrvatskom Božiću i Božićnim pjesmama“.

Svoju homiliju mons. Petanjak zaključio je riječima: „Radosni smo jer se profesor Duda uspio ugraditi u naše živote i ostati u nama kao onaj unutarnji učitelj koji nas i danas poučava i oduševljava ne samo za Isusa Krista, njega ponajprije, nego i za svakog čovjeka, svakog kršćanina i sav Božji stvoreni svijet, a iz te unutrašnje radosti, zrcali se i vanjsko veselje kao odraz onog duha koji u nama neprestano prebiva“.