Biskup je u propovijedi istaknuo kako u Evanđelju dana, koje opisuje susret Marije i njezine rođakinje Elizabeth, vidimo Mariju kao hrabru i odlučnu ženu koja žurno ide na put jer ljubav je uvijek žurna i ne može čekati, nego ju treba što prije drugome očitovati. Marija u evanđelju nikad nije sama. Ona neprestano ide prema drugome, jer je svjesna da je svaki poziv pravi samo onda ako postane koristan drugome.

Biskup je podsjetio kako smo i mi u svome životu pozvani izaći iz sebe i okrenuti se drugome, makar svjesni da tada sebe uvlačimo u kolo iz kojeg više nećemo moći izaći. Put je najjača oznaka našeg života i moramo ga ići i proći, jer je on jednostavno naša životna egzistencija: biti ili ne postojati.

Došavši do cilja svoga putovanja i ulazeći u Zaharijinu kuću Marija je najprije trebala pozdraviti njega, ali nije, jer on, makar svećenik, za razliku od ovih dviju žena, nije prihvatio Božji glas, te je postao gluhonijem. Evanđelist očito hoće naglasiti da samo onaj koji ljubi može razumjeti ljubav, samo se sretan može radovati, samo onaj čija su srca slična mogu se razumjeti, pojasnio je biskup.

Upozorio je daje cijelo evanđelje dana prožeto ushićenošću; ushićeni se dive veličanstvenim Božjim događajima te ako uklonimo tu ushićenost onda cijelo evanđelje gubi svoj pravi smisao. Biskup je istaknuo da je iz našeg života nestala ona prava i iskrena ushićenost i uzbuđenost. Zato što mi mislimo da znamo sve i da imamo odgovor na sve, jer danas sve treba isplanirati pa čak i to kad ćemo se čuditi. To je jedan od razloga i velike krize vjere, jer Božji se pohodi ne mogu predvidjeti niti isplanirati. Bog je uvijek novost, nikad se ne ponavlja – On je uvijek iznenađenje, i to radosno, rekao je biskup Petanjak.

Napomenuvši kako samo oči vjere mogu vidjeti Božje tragove u povijesti svijeta. Ono što se događa s Marijom i Elizabetom i njihovim začetim sinovima, jedini je plan koji Bog ima s cijelim čovječanstvom i htio bi da se ostvari sa svakim čovjekom na ovom svijetu, a taj plan je da ga ljudi prepoznaju kad ih on pohodi, jer o tome ovisi vječna sreća i spasenje svakog od nas. Prepoznati trenutak Božjeg pohoda i prihvatiti ga radosno. To je spasenje, poručio je biskup.

Zato je ono popraćeno prvim blaženstvom u evanđelju: „Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“ Tim je blaženstvom srušen zid između vjere i života, jer prečesto mislimo i živimo tako kao da su vjera i život dva puta koja idu jedan pored drugog, a ne da nema jednog bez drugog. Bog je uvijek na našem putu i u našem životu, samo ga je potrebno spaziti i prihvatiti. Kad se to dogodi život se pretvara u zahvalnu molitvu, koja je po svojoj naravi istog intenziteta kao i kad se dogodi susret Boga i čovjeka, istaknuo je krčki biskup.

Marija je bila svjesna da sve što se događa u njezinom životu Bog za nju izvodi. On sve čini, a ona to vjerom prihvaća i daje svoj pristanak i suradnju. Zato i njezin slavni završetak i uznesenje na nebo nisu njezino nego Božje djelo. I opet je Bog učinio „velika djela“ proslavljajući jedan ljudski život koji je u potpunosti bio prožet njegovim božanstvom, istaknuo je propovjednik.

Marijinim uznesenjem na nebo Bog stavlja točku na „i“ i pokazuje da je Marijin život bio potpuno ostvarenje Božjih planova s ljudima i ljudskih želja i očekivanja od Boga. Sve nam je to omogućio spoznati sam Sin Božji Isus Krist koji nam je u potpunosti objavio istinu o Bogu i čovjeku i komu jedinome ide svaka hvala i proslava, zaključio je biskup Petajak.

Biskup Petanjak misu je predvodio u koncelebraciji biskupijskog ekonoma vlč. Antona Depikolozvane i biskupova tajnika vlč. Josipa Karabajića.