U propovijedi je istaknuo da je „sigurnost da je netko umro i da ga više nema često najveća zapreka za prihvaćanje uskrsnuća. Smrt je previše stvarna da bi čovjeku ostavila bilo koji tračak nade u mogućnost nekog postojanja i nekog drugačijeg oblika života. Upravo u takvom su raspoloženju bili Isusovi učenici, i s takvim su se poimanjem žene uputile na Isusov grob. No, na njihovo iznenađenje, Isusov grob bio je otvoren i kamen s groba otkotrljan. Otvoren i prazan Isusov grob ruši čovjekovo najsigurnije uvjerenje, jer na ovom svijetu ništa nije tako sigurno kao smrt. I baš u tome gdje smo mi kao ljudi najsigurniji, tu nas Bog demantira“.

Biskup Petanjak rekao je „da nas otajstvo smrti koja se pretvara u život stavlja pred stvarnost koju ne znamo i ne možemo razumski dokučiti niti objasniti već nam je samo Bog može objaviti. Kao i u događaju utjelovljenja Sina Božjega, u uskrsnuću se ponovno obistinjuju riječi anđela Gabrijela upućene Mariji: ‘Ljudima je nemoguće. Bogu je sve moguće’. (usp. Lk 1,37)“.

Prazan grob usmjerava našu pozornost prema potpuno novoj i iznenađujućoj stvarnosti, pojasnio je biskup.

Anđeli su poručili ženama: »Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: „Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane“. I sjetiše se one riječi njegovih«. (Lk 24, 5-8).

U ovom uskrsnom navještaju dan je odgovor i nama: ako želimo susresti Isusa, trebamo se susretati s njegovom riječi, njegovih se riječi sjećati i o njima razmišljati. Dok god nam Isus govori, on je živ s nama i živi u nama. Dok god slavimo euharistiju i uprisutnjujemo Isusove geste i riječi, mi se s njime susrećemo, poručio je mons. Petanjak.

Srce evanđeoskog navještaja jest sjećati se Isusovih djela i riječi i prenositi ih drugima: »I sjetiše se one riječi njegovih, vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima.« (Lk 24, 8-9). Žene su prototip vjernika. Navještaj ne mora odmah biti prihvaćen, ali nakon nevjere i čuđenja započinje refleksija nad svime što je bilo, i kad uvidiš da nije onako kako si mislio i kad shvatiš nedostatnost svojih uvjerenja, tada se počinje otvarati put vjere. Pred nama je pedeset dana vazmenog hoda da se sjetimo Isusovih djela i riječi i da od njih živimo, istaknuo je krčki biskup.