Na početku misnog slavlja biskup je poručio da se vjernici na ovu svetkovinu u društvu mudraca žele pokloniti Gospodinu u radosti djece Božje, a na tom putu kao zvijezdu vodilju istaknuo je vjeru.

Prema drevnom običaju Crkve na svetkovinu Bogojavljenja, odmah poslije navještaja Evanđelja, proglašeno je svetkovanje Uskrsa u 2025. godini i tijek liturgijske godine. Uslijedila je homilija biskupa Radoša koji je svoj pogled i razmišljanje zadržao nad jaslicama. „Ovih dana imali smo i živjeli smo jednu lijepu priču koju djeca posebno vole. U svakoj priči koju djeca vole uvijek je u središtu jedno dijete. Djeca ne vole da dijete bude samo, nego da bude okruženo svojom majkom. Dijete ima sigurnost ako je tu još jedna osoba, a to je otac, zaštitnik. Tu su i oni koji su negdje usput, imaju prizvuk malenih, slabih, a opet tako značajnih. To su u ovome slučaju pastiri. Djeca vole maštati, podići svoj pogled i vidjeti i ono što ljudi ne vide, a to su anđeli, nebeska bića koja su bića dobrote, bića zaštite. Bića koja Bog šalje na naš put kako bismo imali lijepe snove. Djeca vole u priču staviti i one koji su moćni, koji su dobri. A to su kraljevi koji imaju čvrstu ruku zaštite, čvrstu ruku koja štiti cijeli jedan narod i simbol su kraljevstva naroda. Vole govoriti i o nebu, o zvijezdama, o suncu. Sve to imamo ispričano ovdje u ovoj priči. Možda je Božji dolazak kao i sve ono o čemu smo slušali u današnjem evanđelju, utisnuto u naše srce dok smo bili djeca. Možda zato da bi to bila izvorna slika ljepote, dobrote, slika Boga u našem ljudskome životu“, kazao je biskup Radoš.

Poručio je i kako vjernici sebe mogu vidjeti u krugu, u zajednici s mudracima. „I mi smo u tom krugu mudraca koji dolaze pokloniti se Gospodinu. Mudraci nisu netko koga vidimo samo izvana. Oni su i oni koje doživljavamo u sebi, oni čine naš put prema Bogu. Kako ovaj put vidjeti? Koje su to stepenice koje trebamo proći da bismo bili ljudi vjere, ljudi putovanja?“, upitao se biskup te naglasio kako najprije valja podići glavu, u tami i magli pronaći svjetlo koje dolazi od Boga. Za tim svjetlom čeznuli su mudraci, ali čezne i svaki čovjek, istaknuo je biskup. A da bi se došlo do toga svjetla, dodao je biskup, treba poći na put, biti hodočasnik kao što su bili i ovi mudraci.

Govorio je potom o raznim svjetlima koje privlače ljude. Kao u ono vrijeme kralja Heroda, tako i današnjega čovjeka privlače, primjerice, slavni i poznati ljudi u kojima vidi svoje uzore, u kojima vidi svjetlo. Naglasio je kako čovjek smije zalutati, smije pogriješiti, ta i sami mudraci su zalutali na putu. „Nije pogreška ona koja govori o kraju, nego samo o putu koji se treba pročistiti i gdje trebamo tražiti nove znakove“, istaknuo je biskup Radoš.

„Kada razmišljamo o sebi, jesmo li na putu obraćenja, na pravom putu, provjerimo ovaj znak: nosimo li u sebi radost koja nas ispunja? Daje li nam ta radost snagu da idemo dalje?“, potaknuo je biskup. Homiliju je zaključio riječima: „Dao Gospodin, da se danas s ovoga mjesta vratimo drugim putem, drugačiji, i da budemo obasjani tako da i drugi mogu prepoznavati koji je to put do Betlehema, do mladoga kralja!“