Misu su koncelebrirali župnik Župe Presvetoga Trojstva u Klenovniku Dominik Cestar i svećenik Zagrebačke nadbiskupije mons. Nedjeljkom Pintarićem.

Na početku mise biskup se osvrnuo na pjesmu u čast sv. Wolfganga „Božji poziv ti si čuo“ preuzetu iz njemačke pjesmarice i prvi put otpjevanu na hrvatskom jeziku u klenovničkoj župi trudom orguljašice Dore Šoštarek i desetak mladih pjevačica.

U propovijedi je biskup protumačio da su sveci svojim životom i primjerom blago Crkve, poput vrijednoga bisera ili zlata koje se čisti i briše da bi se vidio njihov sjaj. „Život sveca je ispisano evanđelje, riječ Božja izrečena po učitelju iz Nazareta, živa je i danas po onima koji su stvoreni po njegovoj riječi, a to smo i svi mi vjernici“, rekao je mons. Radoš.

Govoreći o sv. Wolfgangu, protumačio je da on nije bio nadčovjek, nego slab čovjek, ali je to shvatio i kao takav se stavio pred Boga, dodavši da je Bog načinio čovjeka od onoga što je propadljivo, lomljivo, ali je milošću svojom dao čovjeku „da mi ljudi, premda prolazni pokazujemo ono što je neprolazno.“

Mons. Radoš tumačio je nadalje da je Bog ljubav i da „kao vjernici vjerujemo da nas Bog ljubi i po ljudima s kojima živimo, po našim roditeljima i bližnjima.“

„Ne možemo živjeti normalno ako nemamo taj zdrav temeljni osjećaj da nas naši roditelji ljube i da ta ljubav dolazi od Boga. Ne možemo živjeti onaj osjećaj mirnoće, staloženosti i čvrstoće ako nema u našoj svijesti i podsvijesti da smo beskrajno ljubljeni od Gospodina. On nas ljubi na različite načine, i onda kada pokazuje žalost na našim slabostima, i onda kada pokazuje sažaljenje prema nama. Bog ima srce koje sažaljeva, on nas gleda i ulazi u žalost svakoga od nas. Ne možemo stajati mirno pored bijede drugoga nego izići u susret“, rekao je mons. Radoš uputivši kako je to vidljivo u svim razdobljima života sv. Wolfganga.

„On je u službi Crkve kao svećenik, monah, isposnik, biskup, kao onaj koji želi biti najbliži onima koji i u duši i tijelu pate, jer su gladni, jer su siromašni, jer je poljuljano njihovo dostojanstvo. Vidimo sažaljenje koje mu dolazi od Gospodina. Želi sagraditi Crkvu gdje će ljudi zajedno s Bogom moći boraviti, razgovarati i imati dodir s Gospodinom te ući u predvorje kraljevstva Božjega i okusiti to kraljevstvo Božje“, istaknuo je mons. Radoš, pozvavši sve nazočne da mole Gospodina „da pošalje radnika u žetvu svoju“.

„Molitva je gledanje i slušanje onog što Bog želi. Uhvatiti njegov ton, otkucaje njegovog srca, razgovarati s njim o njegovoj želji i njegovoj volji. Svoj život i volju staviti u njegovu službu kao nešto najljepše i najveće u našem životu, i kazati – ne moja, nego tvoja volja neka bude, Gospodine. Molitva je put prema sjedinjenju s Bogom da možemo razumjeti Božju dobrotu i dalje je nositi drugima. Onaj tko ne osjeti Božju ljubav, dobrotu, velikodušnost ne može je drugima nositi. Samo onaj koji sam zasvijetli može drugima svjetlo nositi. Samo tko je od Boga ljubljen može biti znak Božje ljubavi. Samo onaj koji je darovan, može darove dalje nositi, sebe vidjeti kao put Božje ljubavi“, istaknuo je mons. Radoš, zaključivši da je sv. Wolfgang, premda tako dalek po vremenu i prostoru, blizak današnjem čovjeku i životu jer privlači svojom radošću naviještanja riječi Božje i obasjavanja drugih svjetlom Kristovim.

Na završetku slavlja hodočasnici su obišli oko glavnog oltara sv. Wolfganga.